U 16. veku, dok je carski rez još uvek bio sinonim za smrt, dogodio se nešto što je zauvek promenilo tok istorije ove hirurške procedure. Godine 1500. u švajcarskom gradu Siegenu, živeo je hrabri mesar po imenu Jakob Nufer. Njegova supruga, koja je bila u drugom stanju, imala je izuzetno težak i dugotrajan porođaj. Nakon nekoliko dana patnje, pokušaja šesnaest babica i lokalnih hirurga da pomognu, situacija je postala beznadežna.
Očajni Jakob, svestan da su mu supruga i dete na ivici smrti, odlučio se na nezamisliv korak. S obzirom na svoje znanje o anatomiji životinja stečeno u mesarskom zanatu, i vođen ljubavlju i očajem, zamolio je lokalne vlasti za dozvolu da on sam izvrši intervenciju. Iako je to zvučalo suludo, dobio je odobrenje.
Uz samo nekoliko alata, uključujući britvu koju je pažljivo dezinfikovao, Jakob je u svom domu izveo ono što se danas smatra prvim dokumentovanim uspešnim carskim rezom na živoj ženi, u kojem su preživeli i majka i beba!
Njegova supruga, preživevši zahvat, oporavila se i kasnije rodila još petoro dece prirodnim putem. Njihov sin, koji je tada rođen, živeo je do zrele dobi.
Ovaj neverovatan događaj ostao je zabeležen u istorijskim spisima kao prekretnica. Iako se Jakobova metoda nije odmah široko prihvatila zbog opšteg medicinskog neznanja i straha od infekcija, njegova priča je pokazala da je preživljavanje majke i deteta moguće.
Nakon Jakobovog podviga, carski rez je polako počeo da se razvija.
Semelvajsovo otkriće o važnosti pranja i dezinfekcije ruku za vreme porođaja, dramatično je smanjilo smrtnost od porodiljske groznice. Uvođenje etra i hloroforma u 19. veku učinilo je operaciju podnošljivijom i sigurnijom za pacijentkinju.
Usavršavanje hirurških tehnika, posebno zatvaranje materice šavovima, ključno je doprinelo smanjenju krvarenja i infekcija. Otkriće antibiotika revolucioniralo je hirurgiju, omogućavajući borbu protiv postoperativnih infekcija.
Istorija carskog reza je ipak mnogo duža nego što mislimo
Poreklo imena “carski rez” (lat. sectio caesarea) često se pogrešno povezuje sa Julijem Cezarom, po legendi da je on rođen na ovaj način. Međutim, istorijski izvori pokazuju da je njegova majka doživela starost, što znači da takav porođaj, s obzirom na medicinske mogućnosti tog doba, ne bi preživela. Ipak, sama procedura seže dublje u prošlost.
Najraniji zapisi o zahvatima sličnim carskom rezu pronađeni su u drevnoj Indiji i Kini, gde su se izvodili retko i to najčešće posthumno, kako bi se spaslo dete nakon smrti majke. U rimskom pravu, Lex Caesarea (Cezarov zakon) nalagao je da se u slučaju smrti trudnice pokuša spasiti beba. Ipak, sve do kasnijih vekova, ova intervencija je gotovo uvek bila fatalna za majku.
Danas, carski rez je sigurna i često životospasavajuća procedura. Procenjuje se da se oko 20-30% beba u svetu rodi na ovaj način, a u nekim zemljama taj procenat je i veći. Bilo da se radi o planiranom zahvatu zbog medicinskih indikacija ili hitnoj intervenciji, moderne tehnike i nega osiguravaju optimalan ishod za majku i bebu.
Komentari (0)