Pomoć, a ne podrška. Taki bismo mogli opisati način na koji državni sistem u Srbiji podržava porodicu. Jednokratne finansijske pomoći pri rođenju deteta, varijabilne naknade za porodiljsko odsustvo, subvencije za vrtiće ili besplatan vrtić zavisno od lokalne samouprave, neke poreske olakšice – ovo nije zanemarljivo, ali reklo bi se da nije dovoljno. U stvarnosti, nove mame često gube posao posle porodiljskog, mesta u vrtiću nema dovoljno, dok roditelji rade, decu nam čuvaju bake, deke i komšinice, a porodica je na okupu vikendom.
Kada smo postavili pitanje Bebac roditeljima o normalizaciji odlaska očeva na porodiljsko odsustvo, kao što je to u Nemačkoj ili Švedskoj, javila nam se jedna mama upravo iz zemlje koja se kod nas opisuje rečima “hladno, ali standard”. Pogledajte način na koji je ova zemlja rešila da dugoročno pruži podršku novim roditeljima i pomogne porodici da bude na okupu.
“Mi živimo u Švedskoj i upravo zbog ovoga mi je drago što sam tu gde jesam.
Kad nam se sin rodio prošle godine, prvih 10 dana je muž bio sa nama (ima se automatski pravo na tih 10 dana “pappaledigt”), koji takodje mogu da se rasporede i na 20 dana ukoliko se dogovorite sa poslodavcem da radite pola radnog vremena a pola da budete pappaledigt.
Nakon tih 10 dana, uzeli smo jos 3 meseca zajedno (dupli dani) i mogu reci kao majka prvog deteta da nikada neću zaboraviti koliko mi je to značilo u svakom smislu, bukvalno mi je pomagao oko svega i zajedno smo uspeli da što lakše savladamo taj početak koji je nama (verujem mnogima/svima) najteži, sto se tice sna i svega ostalog.
Ja se zatim vraćam na posao 1. septembra, a onda on preuzima i biće sa sinom dok ne krene u vrtić.
Imate 480 dana po detetu, ali ne morate niti jedan dan da “trošite” ukoliko vam finansije to dozvoljavaju.
Ja sam recimo vadila sasvim malo dana da bismo sačuvali što više dana za sve raspuste, da bismo mogli biti slobodni kad dete ne bude išlo u skolu (leto, zima, prolećni, jesenji raspust, zatvoreni dani, itd).
Ima se pravo čuvati dane do detetove 12. godine. To znači, recimo, ako imam sačuvane dane, svakog leta mogu uzeti, na primer četiri nedelje odmora i četiri nedelje “porodiljskog” i tako biti slobodna od posla osam nedelja da mogu sa detetom da provodim raspuste.
Jako dobar sistem za one koji se malo potrude da isplaniraju unapred, kao što mnogi koji žive u Švedskoj rade.
Moja drugarica koju sam upoznala jos 2017. godine, svake godine je od posla slobodna sedam nedelja i sledeće godine (tad joj sin puni 12) taman ima da uzme zadnje te dane.
Meni se to svidja, naravno opet kažem, ukoliko finansije dozvoljavaju. Bože zdravlja, sledeće dete smo rekli da ću ja biti 6 meseci kod kuće, a otac 6 meseci i on se jako raduje tome, jer vidi da sad kada radi propušta dosta toga zbog posla, druge smene. To i želi da promeni ubuduće, da bi više mogao na početku da bude sa detetom.
Komentari (0)