Da li je moguće da sam ja umesto moje žene ja u depresiji?
Sasvim je moguće. Kada se govori o depresiji posle rođenja deteta često se zaborave tate u toj priči. Studije pokazuju da 10% očeva pate od depresije posle rođenja deteta, nezavisno od toga da li i majka pati od postporođajne depresije ili ne.
Izvor: Fotolia
Zašto se osećam tako potišteno kada imam prelepo zdravo dete i ljubav moje supruge?
Razlozi za nastanak depresije kod muškaraca i kod žena su različiti. Muškarci mogu da osećaju da je finansijska odgovornost na njihovim leđima.
Moguće je da se loše osećate jer ste se navikli na drugačiji život, a sada umesto žurke, izlazaka, treba da sedite kući i brinete se o bebi. Možda vas brine da li ćete biti dobar otac. Možda vam samo nedostaje supruga, koja sada više vremena provodi sa bebom nego sa vama.
Izgleda da je moju ženu prošla postporođajna depresija, a mene još drži. Kada će to proći?
Ubrzo ćete se i vi izvući iz ove situacije samo treba da shvatite da je sve to što vas tišti prolazno: vaša žena će se ubrzo vratiti na posao i nećete imati toliki teret na leđima.
Ubrzo ćete se snaći i u planiranju vaših društvenih aktivnosti kada beba uhvati neki ritam, ili ćete početi da se družiti sa sličnim porodicama koji imaju malu bebu. A i žena će vam posvetiti više pažnje kada beba malo poraste.
U svakom slučaju odredite jedan deo dana i posvetite se sebi. U prvim nedeljama posle bebinog rođenja uglavnom se desi da ne uočavate sitnice. Napravite neku strategiju da bi uspeli da se naspavate i odmorite, da jedete što više ukusne i zdrave hrane, i aktivno vežbajte, to važi za oba roditelja. Veoma je važno da ostanete bliski sa partnerom.
Izvor: Fotolia
Ukoliko se osećate isključeni pričajte o tome sa vašom suprugom i probajte da nađete zajedničko rešenje za taj problem – možda se niste dovojno angažovali oko bebe i zbog toga vaša žena nema dovoljno vremena za vas.
Prošlo je već tri meseca od kako smo dobili bebu, a ja se još osećam veoma potišteno?
Ne ustručavajte se da zatražite medicinsku pomoć ukoliko ne možete sami da rešite problem. Ako vaša depresija traje više od nekoliko nedelja, praćena je pospanošću, gubitkom apetita, osećanjem beznadnežnosti i bezpomoćnosti ili agresivnim ponašanjem hitno potražite medicinsku pomoć.
Veoma je važno da ostanete bliski sa partnerom. Neke sitnice mogu da učine da se otac oseća nesposobnim i kao outsider. Oba roditelja moraju da osećaju podršku, dobrodošlicu, i da imaju takav odnos da ohrabre jedno drugo u svakoj situaciji, zbog sebe samih i zbog odnosa sa bebom.
Ja iskreno mislim da muzevi padaju u depresiju zbog nas i naseg tezinjanja i nervoze u trudnoci..ja sam muza gadjala casom ,svadjala se svaki dan i sa njim i bila teska i sama sebi ali posle porodjaja sve je doslo na svoje mesto i vidim koliko je dobar roditelj i muz i da smo mi te zbog kojih nastaju problemi a ne zbog stvari oko dece jer cisto sumnjam da se u depresiju pada zbog bebe…
Ja sam slucajno potrazila temu,jer sam citajuci o postporodjajnoj depresiji naletela na simptome iste. Nemam je,ali su simptomi odgovarali necemu sto se mom muzu desavalo par puta. Jednom su ostali sami kuci da ja nesto zavrsim,celih pola sata. Mali je jeo na flasicu i jako vukao i gutao,moj muz se oduzeo mislio ds ce se ugusiti. Ceo se preznojio,prebledeo,probadalo gabu grudima, zaista se videlo da je lose. Muz mi je,garantujem da nije folirao. Oseca se beskorisno i kao visak i kao da ne moze nista da uradi za njega,iako radi mnooogo toga i zaista ucestvuje u odrastanju deteta. Ali on u svojoj glavici to ne primecuje. Polakk se opusta kako beba raste,josnuvel primetim po neki znak,ali mi je drago da se muski izborio sa tim i samim sobom. Po prirodi je emotivan ,tako da pretpostavljam da ga je malo sve to saseklo. A za mame koje ovako ruzno govore o tudjim muzevima mogu samo da kazem, sram vas bilo. Muskarci su razliciti kao i zene. Sazaljevam vase muzeve jer su ozenili feministe koji mosle da su formiranjem svog polnog organa pretplaceni na bilo sta u zivotu.
Kakva bre muska postporodjajna depresija?!Dize mi se kosa na glavi od ovakvih naslova!!!To se kod njih zove strah od odgovornosti, i uvek ga je bilo i bice,tako da ne znam cemu izmisljanje tople vode…Pa ovakvim tekstovima vredjamo muski rod!
mm je bio opsednut cistocom kada se beba rodila.dozivljavao je nervne slomove ako bi cucla pala na pod ili ako bih sterilisanu flasicu ostavila otvorenu.stalno me je optuzivao da ne brinem o bebinom zdravlju.jednom je beba plakala na putu od doma zdravlja do kuce (manje od 5min) i napao me je da je izgladnjujem i da ce imati traume zbog toga.trajalo je sigurno mesec dana dok se nije opustio.
Jelena, ne ljutite se, ali to je cist bezobrazluk a ne depresija. Ne mogu reci da nisam imala sličan problem u najavi ali sam presekla u korenu, objasnila i bila jasna. Zao mi je ali nakon porodjaja, pored bebe, mame su u prvom planu, svima su nam jasni brojni razlozi za to. I uspeli smo, sada imamo divan brak bez pokusaja da jedno drugo osudimo za bilo sta u vezi sa roditeljstvom.
kod nas je bila prisutna depresija. svadjanje skoro do razvoda 3 meseca sam plakala po 3 puta dnevno. moje roditelje i sestru vise ne moze da smisli. ja ne znam tacno sta mu se desilo. evo 6 meseci posle porodjaja pocinje da se vraca stari on. ali ja vise nemam poverenja u njega. nadam se da ce to sve proci.
Isti problem imamo. Samo sto kod njega jos uvek sve traje, rastavljanje je vrlo cesta rec u nasoj komunikaciji, mali ima 9 meseci, a on je jos uvek odvratan. Samo cuti i oko deteta se angazuje, tu ne mogu da gresim dusu. Sam tako hoce. Jedan dan je normalan pa 5 nije. Sta uraditi i kako izdrzati taj pritisak. Od mene trenutno samo glasa ima…
meni je suprug pomagao samo oko kupanja.Ni jednom nije ustao,nikakvu mi pomoc nije pruzio,cak nije ni primetio da sam u depresiji.Toliko je bio opsednut zaradjivanjem da je posle posla radio privatno gradjevinu.Ustvari on je bio preplasen teretom finansijske odgovornosti.O nasem sinu je poceo da se brine(u fizickom smislu) sa 13ipo meseci,tj.kad sam ja pocela da radim.I,zanimljivo,radi to skoro isto tako dobro kao ja.A sada.posle 2 godine,zivot je pesma i drugo dete je u planu…
Ovako je i kod nas bilo!On se borio kao lav da nas finansijski obezbedi,radio dva posla,ja cuvala decu,vidjao nas je u prolazu…Kada sam se vratila na posao posle drugog porodiljskog cuva ih obojicu besprekorno!
sto se mene tice prica je drugacija.Ja jos uvek imam post porodjajni sindrom,i strah da ne povredim sina ako se malo zivlje igram sa njim.Kod mog supruga je drugaciji stav.On je toliko slobodan pri ophodjenju sa Matom da me to fascinira!Pomaze mi pri njegovom presvlacenju,tacnije on ga presvlaci a ja hranim.iI oboje smo zadovoljni jer smo podjednako “zaposleni “oko sina.