Postoji jedan trenutak kad proleće zamiriše na travu, kad se stavi kafa na prozorsku dasku, a iz dvorišta se čuje prvo: “Mamaaaa, gledaj ovo!” To je onaj trenutak kad znaš da je napolju krenula dečija igra, a da još nisi ni sela u baštensku fotelju.
Igra na otvorenom ima nešto što nijedna soba ne može da ponudi – slobodu i pokret, i onu neobjašnjivu sreću koja dolazi kad dete krene da se spušta niz tobogan po deseti put – a smeh je sve glasniji.
Roditelji znaju da deci ne treba mnogo da bi bila srećna. Takođe, znaju i da postoje rekviziti koje igru čine punom iskrene radosti. Tada na scenu nastupaju „velike“ igračke za napolje – one koje transformišu dvorište, terasu ili mali plac kod bake u razigranu dečiju zonu.
Tobogani – jednostavno, a neprevaziđeno
Iako nama odraslima izgleda kao jednostavna aktivnost, tobogani su za decu neverovatna doza radosti. On uči telo da se kreće, balansira, istražuje. I to svaki dan, bez zamora.
Zato nije slučajno što mnogi roditelji kažu da je tobogan jedina stvar koju dete koristi iznova i iznova – od jutra do mraka. I to ne samo prvih dana, već mesecima. Kada je dobar tobogan u pitanju, to je kao kućni ljubimac među igračkama – postaje deo svakodnevice.
Ljuljaške – kad se dan njiše napred-nazad
Ljuljaške za decu su nešto što ih umiruje i zabavlja u isto vreme. Bebama daju ritam, a starijoj deci osećaj bezbrižnog leta. Ljuljanje ima svoju čar, svoj ritam i svoj mir.
Zato nije neobično što roditelji često biraju ljuljašku sa posebnom pažnjom – traže onu koja će moći da raste sa detetom, koja će dobro pozicionirati tamo gde se provodi najviše vremena, i koja će trajati više od jedne sezone.
Ako nemate baš veliki baštenski prostor, postoje jednostavni modeli ljuljaški koji se kače na drvo ili plafon terase. Jednostavno se postavljaju i skidaju, i deca ih obožavaju jer su “njihove”. Ukoliko prostor dozvoljava, veće ljuljaške sa dodatnim elementima (poput klackalice, tobogana ili više sedišta) mogu da stvore pravi kutak za igru – mesto gde se okuplja ekipa iz kraja.
Automobili na akumulator – mali vozači, velika radost
Volan u rukama, rukavi zavrnuti, ozbiljan pogled dečaka ili devojčice – kao da kreće na važan sastanak. U automobilima ili džipovima na akumulator dešava se nešto više od igre. Tu nastaje osećaj samostalnosti, istraživanja, i nešto što deci deluje baš odraslo.
Današnji modeli akumulatorskih vozila idu mnogo dalje od pukog pokretanja točkova. Imaju svetla, zvuke, muzičke priključke, pa čak i Bluetooth. Neki su jednosedi, neki dvosedi – savršeni za vožnju sa drugarom, drugaricom, sestrom ili bratom. Roditeljima znači to što imaju daljinski upravljač, jer imaju mogućnost da usmerie tok vožnje, ili da je zaustave kada je to potrebno.
Posebno su zanimljivi modeli policijskih automobila ili Vespa motora – jer tada dete ne samo da vozi, nego ulazi u celu ulogu. Postaje junak, istraživač, vozač – kako god poželi.
Komentari (0)