Da li je normalno što stalno menjam raspoloženja?
Apsolutno! Trudnoća predstavlja jedno potpuno novo stanje ne samo u fizičkom već i u psihičkom smislu. Prvorotke strepe od porođaja jer ne znaju šta ih čeka. Svesni ste da će dete koje očekujete izmeniti sve aspekte vašeg života, od emocija, do odnosa sa partnerom, preko karijere, novih potreba… Sasvim je razumljivo što ste opterećeni brigom oko trudnoće, da li će beba biti dobro, kako će proteći porođaj, kako ćete se, u ekonomskom smislu, snaći u proširenoj porodici, gde smestiti novog člana… Čak i da na vaše raspoloženje ne utiču hormoni – a itekako utiču – nije jednostavno izboriti se sa svim tim brigama.
Kada će promene raspoloženja biti najizraženije?
Najverovatnije da će vam biti najteže u prvom trimestru kad se suočavate sa činjenicom da ste u drugom stanju. Stvari će se polako poboljšavati sve do kraja trudnoće, kada se strahovi ponovo mogu javiti pred sam porođaj. Strah je reakcija na nešto nepoznato, zato se dobro informišite za sve vezano za porođaj (kako ga prepoznati, koliko traje, šta možete da očekujete, šta će se dešavati u porodilištu kad vas prime…).
Foto: Freepik
Opterećena sam trudnoćom i stalno pričam o tome, da li je to normalno?
Normalno je da ste usredsređeni na jedan od najvažnijih događaja u životu. Isto tako je moguće da drugima iz vaše okoline nije baš uvek naročito interesantno da stalno slušaju o tome kako se osećate, čemu se radujete a čega se bojite. Sa onima koje volite i koji vole vas sasvim je u redu da podelite sva svoja osećanja. Najvažnije od svega je da ih delite sa ocem bebe, da bi i on bio uključen u čitav proces i, bar delimično, razumeo zašto se vaša raspoloženja kreću od euforije do suza iIi depresije.
Stalno zaboravljam stvari, ima li to veze sa trudnoćom?
Nema nekih posebnih naučnih dokaza za to, mada se u praksi pokazalo kao čest slučaj. U svakom slučaju, nemojte se zbog toga nervirati – pišite podsetnike i sve će biti u redu.
Imam noćne more i plašim se da sa bebom nešto neće biti u redu. Šta da radim?
Uzmite knjigu umesto da budni ležite u mraku i tako povećavate svoje strahove.
Ružni snovi i strah da sa bebom nešto neće biti u redu su vrlo česta stvar kod trudnica, i nastaju iz činjenice da sve mame najviše od svega žele da njihove bebe budu savršene. Razgovarajte o tome sa svojim lekarom, koji će vas uveriti da, ako su rezultati testova koje radite tokom trudnoće dobri i ako na UZ pregledu sve deluje normalno, nema potrebe da brinete jer je šansa da sa bebom nešto nije u redu zaista mala.
Isto tako, razgovarajte i sa svojim najbližima, kao i sa prijateljicama koje imaju decu i videćete da je normalno biti zabrinut. Noćne more pokušajte da izbegnete tako što ćete preko dana biti fizički aktivni, pa ćete kad bude vreme za krevet biti umorni i spavati bez snova. Takođe valja izbegavati obilne obroke pre spavanja. Ako i dalje ružno sanjate i budite se uplašeni za bebu, odustanite od spavanje i uzmite knjigu umesto da budni ležite i u mraku i povećavate svoje strahove.
Kako da se borim protiv promena raspoloženja?
Razgovarajte sa onima koji su vam bliski, idite u šetnju, gledajte neki film, čitajte… Radite nešto, da biste odvratili sebi pažnju od briga.
Foto: Freepik
Trudna sam!U petoj nedelji sam i imam strah da sa bebom nesto nije uredu jer sam vec imala dva spontana pobacaja prosle godine.
Lavovski sam se držala sve ove mesece, ali sad u 39. nedelji me toliko pucaju hormoni! Samo mi se plače, na sve se ljutim, ne mogu sebe da prepoznam! 😔
Pozdrav, podelila bih sa vama moje iskustvo. Nazalost negativno. Trudna sam sada 6 nedelja, jos nemamo srcanu radnju, sinoc sam od stresa zavrsila u hitnoj. Zapravo obzirom da sam ostala trudna moja i njegova porodica je po cenu zivota zakazala svadbu, vencanje sve jer je bruka da ja budem sa stomakom a nisam venčana. Doktor nam je rekao da ni slucajno ne idem u velike guzve zbog sebe i jer vlada neki grip jer bi bio fatalan po plod, sto sam njima i saopštila ali tk niko nije uzeo u obzir. Ja sam danima jako lose, psihicki i fizicki, povracam, pala sam u nesvest imala sam malo krvarenje, i zamolila sam da odžozimo svadbu jer ne mogu da je izdrzim koja je otp za 2 nedelje, ali na to je komentar bio da ce svadba biti kad oni kazu ili nece biti nikad, i da ako ne bude tad, muz, tj momak vise nikad nece pogledati ni mene ni dete. I tako ssinic vracajuci se iz Bolnice, jer je meni pozlilo, pitao me je mogu li da budem sama roditelj, jer njega ovo vise nista ne zanima. Danas me nije pitao ni kako sam nista, a dobila sam temp, vec je obavestio moj brata kako je jutros otkazao sve i zavrsio sa mnom.
Drage trudnice cestitke na trudnoci pre svega. Muskarac sam i imam problem ostavljen sam u 5 mesecu trudnoce. Konkretan razlog mi bas i nije jasan, devojka ne moze da se navikne da zivi sa nekim. Nedostatak komunikacije je doveo do toga da se zali mami svakog dana kada ja odem po dorucak i da place a da ja za to nisam znao.Problemi su poceli kada je imala crvene tacke na gacicama, upalasili smo se i isli kod lekara, sa bebom je sve bilo u redu ali njoj su prepisali injekcije progesteron. Od tada je nesrecna i prosto prema meni hladna.Posle toga smo pravili veridbu ziveli zajedno par meseci posle veridbe, desilo se opet da ima te tackice samo sto su je tog puta ostavili u bolnici, sve je bilo u redu sa bebom hvala bogu ali su joj uveki i tablete 3x na dan. Utrogestan ili kako se vec zove.Trcao sam u bolnicu donosio kafu sekirao sam se kao i svaki normalni buduci otac.Srepemali smo kucu za dolazak bebe sredjivali bili u kupovinu, kupili nove stvari za sobe sredjujemo grejanja dan pre raskida smo bili da kupimo kuhinju procali o tome birala je boju itd razgovaramo o vencanju pre dolazka bebe pricamo o imenima. Punu podrsku ima od mene bio sam s njom na svakom pregledu i na svakoj injekciju do sada. Spremam, cistim,perem, postedjena je svega u kuci, jednostavno postujem to sto je trudna i trudim se da joj pomognem u svemu. Ne manjkaju ni emocije ni iznenadjenja setamo radimo sve normalno volim tu osobu a i to malo bice koje raste u njoj i presrecan sam. Odjednom saznajem sada ona nije srecna dolazi sa roditeljima kod mene i kaze ja zelim da se razilazimo. Ja razumem da niko nisakim na silu ne treba da bude, ali zasto se frka dize mnogo vise kad muskarac ostavi zenu u trudnoci, da je situacija bila obrnuto ja bih bio najgori covek na svetu. Prvenstveno u zivotu nije sve ni bajno i ne moze uvek da bude sve lepo u zivotu postoje i usponi i padovi ali valjda parovi treba da budu i u dobru i u zlu, i ako su hormoni i depresija vise zastupljeniji u trudnoci zato mora da se odnos tako zavrsi bez pokusaja da se ista popravi ili bez razumevanja.Molim za neku pomoc.
Kako ste sada? Da li ste se pomirili?
Naravno da će sve da bude u najboljem redu‚!Ja sam to sve preživela,pre 14g.Nije smak sveta.Tad je tako izgledalo,ali realno,sad vam se dešava nešto najlepše,da li sa partnerom ili bez.Bila i u depresiji,i napad panike,ali sve je prošlo kad sam se porodila.Nisam ni poželela da se pomirim ili sl.Ako nije bio tu,kad je bilo teško,šta će mi posle‚….Šetajte što više,družite se,pričajte o svojim osećanjima.Razmišljajte o bebi
Trudna sam 22. nedelje. Privih 10 dana je bilo dobro, a onda sam pocela da dobijam napade panike. Kako cemo, sta cemo. Vrtaila se i depresija od koje se lecim godinama. Svi su tu ali niko zapravo ne razume kako se osecam. Ponekad imam osecaj da umirem. Plasim se kako ce se sve to odraziti da bebu ali i na mene.
Cao buduce mame…U velikom sam problemu. U 4-tom sam mesecu trudnoce. Ne znam kome da se obratim. Imam partnera koji do dana danasnjeg nije zaintereovan za moju trudnocu. SAma kucam od vrata do vrata, na svakom pregledu sam sama. Hormoni rade svoje,a ja sam pocela da pucam po svim savovima. Korak me deli od onog najgoreg. Sve sto se desavalo do danasnjeg dana je vidjanje na ulici,ni korak nije napravljen da se obezbedi stambeno pitanje. Nemam snage vise da se borim i prolazim sama kroz sve ovo. Slutim na najgore. Ako moze bilo kakva pomoc bila bih vam zahvalna.
Do pre trudnoce sam bila jaka i stabilna licnost-sportista, ali su hormoni i nedostatak partnerove paznje doveli do ovog ludila. Za 4 meseca nije se setio da pita da li je bilo sta potrebno, makar mali delic paznje da se oseti i njegovo prisustvo. Iz dana u dan se osecam sve gore, boli kad sam prolazis kroz sve. Plasim se za sebe i za svoje dete, dok covek sa kojim sam ne preduzima nista od pocetka moje trudnoce. Ako postoji neki savet bila bih Vam zahvalna. Veliki pozdrav
Draga moja, ja imam sličan problem, samo što mi je trudnoća jako rizična. Imali smo jedan gubitak u vidu spontanog, nakon toga se rastali pa se opet sastali i ja sam ostala ponovo trudna. Od tada se promenio i apsolutno, trudnoća ga ne zanima…
Dijabetičar sam, sa rizičnom trudnoćom u 4om mesecu, ali sve ću to izgurati. Mi smo žene lavice i borimo se hrabro. Podrška od žene koja je takođe prepuštena slučaju. Možemo mi to.
Držim fige…sta je sa tim muškarcima…ja sam dobila problem sa hematoma pa silna krvarenja, onda proširene vene jako od progesterona, aritmije, oticem, sad i OGTT nije dobar…a na sve to svakodnevni stres…puno podrške budućim mamama…
Imam sličan ako ne i gori problem…kasno sam.videla poruku ali ako vam treba razgovor tu sam. Ja čekam drugo dete
..pritom se još uvek borim za prvo a drugo je od drugih partnera koji je bioed i mleko i otkako sam ostala trudna čoveka nema…haos je nastao…znam kako vam je…nadam se da vas bar vassi podržavaju…ako je prvo dete verujte izboricete se i bez partnera…znam da nije uteha ali sa dvoje dece je teze…nadam se da ste nešto do sada rešili ipak je prošlo četiri meseca…
Čitam vasu poruku i brinem se…kako ste? Jel vam dete dobro?Jel ste oterali kretena iz zivota?
Prva trudnoca i jako mi tesko pada. Ulazim u deveti, blizi se porodjaj, i sve se vise plasim da ne upadne u postporodjajnu depresiju. Pocetak mi je bio tezak, muke, povracanja, svadje sa verenikom, dotle da sam mu vratila prsten i dosla kod mojih. Jesam ja emotivnija bila, ali i on je presao svaku granicu. Tokom trudnoce sam se smirila, imala podrsku mojih. Ali evo kako se blizi kraj trudnoce imam osecaj da ludim. Stalno placem, na sve to moram da mirujem zbog ucestalih kontrakcija pa samo lezim u stanu, jedno vreme sam probala da obnovim odnos sa bebinim tatom ali to opet postaje pakao. Placem, na trenutke pomislim sta mi je trebalo sve ovo, onda pomislim kako cu biti losa majka i da sam u startu upropastila svoje dete sa ocem kakvog ima, da ga necu lepo odgojiti, vaspitati. Sve mi smeta, imam osecaj da nista nije po mojoj volji, a ne trazim puno. Naravno da porodjaj nosi odredjeni strah kod svake trudnice, ali jako me plasi sta cu posle, kako cu se snaci, jos uvek ne znam da li cu biti kod mojih ili se ipak vratiti u nas stan. Pakao jedan. A samo zelim mir i nista vise.
Da li si sad bolje?
Zdravo Dea,
Citam tvoj post I kao da sam ga sama napisala.
Zao mi je sto to prolazis I izvini ali tvoj post me je malo utesio. Jer stalno mislim kako sam ja Losa majka i zena. Ja sam u 11 nedelji. Zivim I ja u inostranstvu. O lacem skoro svaki drugi dan. Cesto iznalazim razloge iz ptoslosti, okrivljujem sebe I placem. A onda mi I muz smeta, cak sam razmisljala i o raskidu I o abortusu. Obracam mu se cesto na pogrdan nacin, Licno pokusavam da uradim psihoanalizu sebe, da vidim da li mi nesto drugo ili podsvesno smeta. Citam pises “otac mog deteta†Ne znam da li si se udala..mislim da je teze emotivno zenama koje zatrudne a da nisu udate. Isto tako ne znam da li imas neku podrsku(mama, sestra), to je isto vazno. Meni moji sada nedostaju mnogo vise I osecam da imam potrebu za njihovom podrskom ali zbog situacije niti mogu da dodju niti mogu da odem.
Ono sto meni pomaze pomalo jeste sto kad se rastuzim pokusam da razmisljam da sam to ja unutra kao mala beba I da bude mi zao da uradim nesto Lose maloj sebi. Mozda zvuci egoisticno Ali pokusavam na sve Nacine da se me trzam I naskodim bebi.
Cao buduće mame, 8 sam nedelja trudnoce imam užasne promjene raspoloženja , placem stalno, histerisem, svadjam se sa ocem mog djeteta, dodje mi ponekad i da ga udarim od bijesa.
To se sve dešava jer trenutno sam u izolaciji zbog korona virusa, živimo u Njemačkoj gdje ima mnogo ljudi zaraženi , a moj dragi se sasvim normalno šeta kao da nije vanredno stanje . To me izludjuje, dzaba sam ja zatvorena u kuci kad on svakog momenta može da mi donese virus a pritom mi je poznato da je trudnicama imunitet oslabljen.
Zbog toga svega dobijam histerične napade, rigam po 2h i od toga počne stomak da me boli. U trenutku napada imam ravnodušnost prema svemu pa i za bebu :'(, kad se smirim onda mi krene panika da li sam naškodila bebi.. i tako u krug. Pokušavam da se iskuliram ali ne polazi mi uvijek za rukom… Help
Des, isto je meni pored 2 deteta sa kojima sam ceo dan sama, muz dodje sa posla i hoce da pomogne i sve oko dece ali me deca dovedu do moje granice dok on ne dodje sa posla i onda krece svadja sa njim, sa njegove strane naravno nerazumevanje i bes zasto sam ja takva, inace sam 9. nedelja cekamo 3 dete, uzasno se osecam i bas kao i ti tako kad svi zaspe uvece ja sedim i placem jer sam svesna moje nervoze ali prosto u trenutku ne mogu da se kontrolisem i sve mi smeta mislim da sam u pravu i da bi mi samo trebalo malo razumevanja i podrske jer se raspadam ceo dan oko dece i kuce:'(:'(
Normalno je da se osecas tako.Zapostavila si sebe,vodis racuna o deci i suprugu,detetu koje treba da dodje,kucnim poslovima.Nemas vremena da njegujes sebe.I tebi je potrebna paznja i briga.Uradi nesto samo za sebe,prosetaj sama,izdvoji se,osami se kad mozes,meditiraj…Pozovi prijateljicu na kafu.Razgovaraj sa nekim kako se oshecas.Udahni duboko i idi napred.Sve ce biti ok.
Ja sam 11 nedelja trudnoce, sjajno podnosim trudnocu i nikad nisam bila nesto sprecijalno histericna, ali sad… Muz mi se razboleo, imao je temperaturu (nema koronu) pa sam se izbedacila. Ali, evo, proslo ga i sve je super. Isto sam i ja podlozna u trudnoci promenom raspolozenja i razumem te. Bol u stomaku kontam da ti nije strasan, nego ti se siri materica i menja se telo, sve reaguje na promenu. Pricaj s muzem lepo o tome sta te muci i sve ce biti u redu. Shvatice i on u sta se upusta, nemoj da dizes ruke, sve ce biti ok. To je sad takva situacija, proci ce. Nemoj da si tuzna. Glavu gore i polako, sve ce biti ok. :*
Mogla bih roman da napisem.. Svekar i svekrva cuvaju svog mezimca 250 km udaljenog od mene. Tako da i kada dodje, zovu ga po 15x da se vrati. U pitanju su stariji ljudi koji misle iskljucivo samo na sebe. Ja sam toliko kivna i ljuta jer imamo i bebu na putu, a oni ne planiraju da ga puste. Kod njih nemamo nijedan uslov za zivot, inace bih otisla ja. Taman nadjemo njemu posao u Beogradu, cim ih obavestimo o tome prave scene, mi se posvadjamo. I tako vec godinama…
Cao buduce mame 🙂 ja sam uzasno lose, u poslednje vreme sam jakooo nervozna i zivcana i placljiva i kad me uhvati ja jedva disem na nervnoj bazi i glava me posle boli… sva se iskidam… lezim celu trudnocu, imam placenta previa i ubija me lezanje i dosada i nemogucnost da uzivam u danu… jako lose spavam, ne zaspim pre 8h ujutru, pakao prolazim i zbog toga… jako se plasim za bebu zbog nervoze… ali od injekcija i tableta sto pijem nije ni cudo da mi hormoni divljaji…
Svako nosi svoju muku i probleme. Meni je druga trudnoća i sve je bilo ok do ovog meseca, sedmi sam mesec. Šok, javljaju mi da je moj tata inače srčani bolesnik preminuo. Od tog dana ne živim, jedem na silu, plačem. Ćerkica mi je danima kod svekrve… Išla sam sa suprugom i kod psihijatra, dala mi je neku malu dozu lekova samo da spavam noću. Pitam se kako ću dalje, osećam se kao da ništa više nema smisao kao pre… Niti da ću ikad biti srećna kao nekad. Gušim se u bolu a plašim i za bebu.
Devojke i žene u drugom sam stanju. Naime sa dečkom sa kojim sam prekinula prethodno nakon mjesec dana saznajem da sam trudna. Unazad nema više i znam samo da munse neću obratiti jer bi samo dodatno pravio probleme. Ali ono što znam jedino je da hoćubda rodim ovu bebicu!!! E sad. Imam finansijsku podršku svojih trenutno radim neprijavljena i vjerovatno će mindati otkaz kada kalem da sam trudna ne znam ali realna prepreka su finansije. To mi nekako daje stres i težinu u ovoj situaciji. Kako to prevazići i izdići se iz svega ovoga njviše iznad nebabdabnabsvet dođe ova BEBA!!! POTREBNA MI JE VAŠA PODRŠKA i mišljenje. Da li sam neodgovorna ili zaluđujem samu sebe kada mislim da ću uspeti u ovome sama. Izlažem libse opasnosti. Ima li neko iskustvo da je morao kroz sve od početka da prođe sam. Imam već jedbo detence i nemam partnera trenutno. Ko će trudnu ženu.
Znam da su prošle godine ali interesuje me da li ste uspeli i kako ste rešili problem…ja sam samohrana majka petogodišnje vurice, živim sa mojima…ostala sam trudna sa drugim partnerom koji je bio super prema mom detetu i ona je super reagovala na njega…mislila sam to će biti jedna lepa priča…ostajem trudna on pokazuje novo lice…evo do dana današnjeg nije se izjasnio…ali kasno je da ga dete ne zanima…Jos je ova trudnoca visoko rizična, sama sam u tome, nemam podršku svojih, oni su se potpuno promenili od ove druge trudnice…ja ne zna šta da radim…plašim se kako će sve ispasti jer sam u hroničnom stresu…ne mogu da se odvojim niti bi ko primio trudnicu sa bebom…
30 sam nedelja.Nikad se nisam osecala ovako usamljeno kao zadnja 2 meseca.Moj muz je od zadnjih 30 dana,25 proveo u kafani.Imam osecaj da su mu svi drugi bitniji od mene.Zadnjih 10 dana imam bolove i kontrakcije non stop.Pijem utrogestan 3×200 od treceg meseca.Nekad mi se desi da jedva do kupatila mogu da odem.Ne mogu da ustanem ni da spremim da jedem,a on nikada nije tu.Sto je najgore,imam utisak da mi niko ne veruje ili jednostavno nikoga nije briga.Moji zive u drugoj drzavi,tako da zavisim iskljucivo od njegove i pomoci njegove porodice kojoj sam se ja za sve itekako nasla.U ovom trenutku samo razmisljam kako nikada vise necu ostati trudna.Nikada se nisam osecala bespomocnije.
Draga Višnja,
Zao mi je sto si u takvoj situaciji. Pokušaj da se posvetis sebi koliko god je to moguće, i raduj se što ćeš uskoro postati mama. Tvoj muž je stavio svoje potrebe na prvo mjesto, a očigledno ti nisi dio njih – pokušaj i ti da shvatiš da tvoja sreća ne zavisi od njega niti bilo koga drugog. Ovo neka ti bude lekcija, u životu ces često morati da se oslonis samo na sebe. Pokušaj da, kada se osjecas dobro, napraviš obroke za sebe i zamrznes ih, organizuj se tako da ti bude lakše u danima kada si loše. Uvijek misli prvo na sebe. Žena si, a samim tim si jaka i možeš sve bez icije pomoći, ne zaboravi to. Želim ti sve najbolje, i ne zaboravi – sve se u životu okreće i mijenja, ništa ne traje zauvijek.
Visnja, I ja sam bila pila taj utrogestan I osecala sam se tako lose. Misli kako je ta bebica u stvari mala ti, a toj budali kazi da je u obavezi da ti pomaze u suprotnom razvedi se, morace da ti placa alimentaciju a to ce ti biti nesto dok ne nadjes sama posao.
Neka ti je Bog u pomoci. Volim te puno !
Drago svi. Nijedna buduća mama nije savršena, a sa strahovima želim da naučim da živim. Oni će stalno biti tu, tek kad se rodi beba verujem da će se pojacati i dobiti drugi oblik. Zao mi je sto su žene usamljene često u trudnoći, pored svih tih strepnji. Ne treba da očekujemo od sebe ni neku unapred ljubav prema bebi, nije zivot film. Čitajući komentare poželela sam to da podelim kao svoje razmišljanje. Sve je to jedna velika promena, a mi ne volimo da trpimo strepnje od promena.Medjutim, kad se od sebe malo manje očekuje, lakše se podnose strepnje. Želim svima zdrav porod i dobro zdravlje :)!
Trenutno sam u fazi,muzu je posao vazniji od nas. Do trudnoce je doslo vantelesno,bio je samnom tada jer je morao dati uzorak. Od tada,stalno je u inostranstvu,zadnji put smo se videli pre 2 meseca. Bio je 3 dana za uskrs ovde i otisao,sada ce doci kod brata na svadbu i da okreci sobe. Pricali smo o kupovini bebi opreme,obecao je jos za uskrs,kao icemo ovaj put sad posle svadbe. Kada sam mu rekla da li bi mogao 1 dan duze da ostane,jer zbog praznika nece prodavnica raditi,ladno mi rekao da odem sama. Bas sam ljuta,a molila sam ga jedan dan da mi se posveti. Osecam se sama,i razmisljam najneophodnije stvari za bebe i sebe da kupim sto nosim u porodiliste. Ostace mu spisak za apoteku,a ostalo neka sam kupuje za bebe. Ne mogu sama vise,tesko mi je hodati duze,a ne ici u silne nabavke. Bas sam skrhana. Da li trazim previse,sem jednog jedinoga zajednickoga dana da provedemo zajedno,kao pravi buduci roditelji?
Mnogo zalim zene kojima je bitna tezina pa se zbog nje osecaju lose. Verujte mi i 50kg da se ugojim nije mi bitno. Bitna je beba i da sve bude ok sa njom. Kilogrami dodju i prodju a ako vas muzevi zbog toga manje vole nemojte ni vi njih voleti kad ocelace i kad puste stomak. Vi bar imate izgovor. Sto se tice sexa ja skroz razumem muskarce da im je cudno da voide ljubav sa zenom u poodmakloj trudnoci jer nije do vas vec oni misle na bebu da li ce da je povrede. Meni sex i ne pada na pamet jer ne smem zbog odredjenih rizika ali zato je svaki zagrljaj ili poljubac dovoljan. Zene sve ste lepe i savrsene takve kakve jeste.
Ne mozes reci tako ironicno da ih zalis. Mozes ali nije ok. Nikad ne znas koliko je necija psiha labilna, koliko neko nema samopouzdanja, i koliko je tesko sa tako necim funkcionisati. Ja sam se porodila i vratila se na staru kilazu od 54 kg. Ali, nisam zadovoljna sobom, tj.svojim izgledom i opterecujem se cesto time sto su mi misici opusteni a sticajem okolnosti – ostala sam opet trudna – ne mogu da krenem da vezbam pa me to psihicki nekada razdire iako od muza samo lepe reci slusam povodom izgleda kad vec o tome diskutujemo. Pozdrav
Trudna sam, u 35+3 nedelji sam. Bili smo na kontrolu pre nedelju dana i bebac ima vec 3500gr. Doktor kaze da je krupniji ali hvala Bogu sve je u redu. Stomak mi izgleda kao da sam pred porodjaj i uvek kada setam, ljudi me zapitkuju da li nosim blizance. Stalno se brinem i cimam oko toga, svi me gledaju u cudu. Da li je jos neka mama imala takva iskustva? Da li je u redu sto je bebac veci?..i htela bih jos da dodam da me od pocetka trudnoce stalno prati neka nervoza..dosta smo u losoj finasijskoj situaciju al ok. Snalazimo se..ali ako se ne nerviram zbog finansija, onda uvek postoji nesto ili neko, sto me toliko izbaci iz takta..da se jedva kontrolisem i uspem da se smirim samo zbog bebice. Zbog te nervoze sam primetila da uglavnom uvece krene srce dosta da mi preskace i lupa sve jace..inace imam urodjenu tahikardiju. Molila bih da mi neka trudnica ili mama odg. Hvala svima unapred i pozdrav.
Daraga V, ja sam trenutno u istoj situaciji…. Posto vidim da si ti vec sad uveliko mama , kakav je bebac ? Ja se brinem posto sam mnogo napeta i ljuta i placljiva celu trudnocu kakavce biti moj beko….usla sam u deveti….
Bas mi je zao, ali stvarno koliko napacenih zena. Ja sam 29ta nedelja, imam divnog i pazljivog muza, nemam nikakve promene raspolozenja, jedino mi je ponekad dosadno hehe. Ispijam kafice, klopam, kad nema puno love, slusam muzikicu, setam po gradu i tako. Sex imamo redovno, ne smeta ni stomak , ni kilaza. Sve je u glavi i u muzicu, zene! Samo hrabro.Pozdrav