Da li se ikada osećate kao da ste “loš” roditelj jer vam nije uvek zabavno da se igrate sa svojim detetom?
Da li vas ponekad uhvati krivica dok glumite zmaja ili princezu, a u sebi mislite “kada će ovo da se završi”?
Ako je tako, znajte da niste sami!
Antropološkinja Elena Bridžers ima divnu poruku za sve roditelje koji se bore sa ovim osećajem: Sasvim je normalno da vam ponekad bude dosadno da se igrate uloga ili pričate priče sa decom.
Objašnjenje za dosadu krije se u ljudskoj evoluciji!
Elena Bridžers objašnjava da je igra, posebno igranje uloga i pričanje priča, ključna za razvoj dece. Kroz igru, deca uče o svetu, razvijaju maštu, kreativnost i socijalne veštine. Ali, ono što je važno da zapamtite jeste da se način na koji se deca igraju menjao kroz istoriju.
U prošlosti, deca su se igrala u velikim grupama, sa decom različitog uzrasta. Starija deca su bila zadužena za organizaciju igre i nadzor nad mlađom decom, dok su roditelji retko učestvovali u igri.
Danas, deca se često igraju sama ili sa malim brojem vršnjaka. Roditelji se osećaju obaveznim da se uključe u igru, što može biti naporno i dosadno, posebno kada su u pitanju igre uloga i pričanje priča koje traju satima.
Bridžers nas podseća da naš mozak nije “programiran” za ovu vrstu igre i da je sasvim normalno da nam ne bude uvek zanimljiva. Umesto da se prisiljavate da se igrate sa decom, ona savetuje roditeljima da im obezbede okruženje u kojem će se deca moći bezbedno i slobodno igrati. To može biti dvorište, park ili igraonica. Takođe, podstičite decu da se igraju sa drugom decom, kako bi razvijala svoje socijalne veštine i oslobodila vas “obaveze” da budete stalni partner u igri.
Bridžers zaključuje da je važno da roditelji shvate da nisu obavezni da se igraju sa decom. Njihova uloga je da obezbede deci sigurno i podsticajno okruženje za igru, a ne da budu stalni partneri u igri.
Zanimljivo je da ovu potrebu za igrom dele i mladunci drugih velikih sisara sa razvijenim mozgom, poput delfina i slonova. Ono što je fascinantno jeste da su ljudi jedina vrsta kod koje se i odrasle jedinke redovno igraju. Međutim, Bridžers naglašava da odrasli imaju mnogo manju neuroplastičnost od dece, te nam igra nije potrebna u istoj meri.
View this post on Instagram
Komentari (0)