Prosečna starosna granica ulaska u pubertet neprestano opada tokom poslednjeg veka, pa danas nije retkost da devojčice počinju da se razvijaju već sa šest ili sedam godina. Najnovija istraživanja pokazuju da se broj devojčica koje dobijaju prvu menstruaciju pre 11. godine gotovo udvostručio na 16% tokom poslednjih pet decenija. Stručnjaci upozoravaju da ove ubrzane promene u reproduktivnom razvoju mogu imati ozbiljne posledice po celokupno fizičko i mentalno zdravlje.
Zašto se pubertet javlja ranije?
Stručnjaci se slažu da je u pitanju multikauzalan problem i navode nekoliko ključnih faktora:
- Gojaznost u detinjstvu: Telesne masti ne predstavljaju samo višak uskladištene energije, već deluju kao endokrini organ. One luče hormone koji utiču na skok estrogena u krvotoku, što direktno podstiče raniji početak puberteta.
- Neadekvatna ishrana: Redovno konzumiranje visoko prerađene i brze hrane, industrijskih slatkiša i napitaka, a manjak voća i povrća, direktno se povezuje sa poremećajima hormonskog balansa.
- Hronični stres i traume: Deca koja su u ranom detinjstvu izložena povišenom stresu i socio-ekonomskim poteškoćama (uključujući i nedavne faktore poput izolacije tokom pandemije) češće ulaze u prevremeni pubertet jer stres utiče na lučenje hormona u mozgu.
- Hemikalije iz okruženja (Endokrini disruptori): Supstance poput ftalata i perfluorisanih jedinjenja, koje su prisutne u plastici, ambalaži, odeći i mnogim predmetima iz domaćinstva, u telu oponašaju estrogen i na taj način menjaju osetljivi hormonski sistem deteta.
Fizičke i psihološke posledice po decu
Na fizičkom planu, devojčice koje rano uđu u pubertet naglo rastu, ali se njihov rast i ranije završava, što može rezultirati nižom konačnom visinom. Dugoročno, rane promene značajno povećavaju rizik od gojaznosti u odraslom dobu, visokog krvnog pritiska, dijabetesa tipa 2 i raka dojke.
Sa psihološke strane, ova tranzicija je izuzetno teška.
Devojčice se često osećaju usamljeno, zbunjeno i izolovano u odnosu na svoje vršnjake. Sklonije su depresiji, anksioznosti i lošijoj slici o sopstvenom telu.
Okolina, uključujući i nastavnike, često pravi nesvesnu grešku – zbog zrelijeg izgleda od njih se očekuje zrelije ponašanje. Pored toga, devojčice mogu biti izložene vršnjačkom nasilju ili neprimerenoj pažnji pre nego što su emotivno spremne da se sa tim nose.
Šta roditelji mogu da preduzmu?
Ukoliko primetite preuranjene znake puberteta (poput razvoja grudi pre osme godine), preporučuje se poseta pedijatru i endokrinologu. Lekar će isključiti patološke uzroke i, ukoliko je potrebno, može predložiti medikamentoznu terapiju koja privremeno „pauzira” proces i štiti detetov rast.
Tretirajte ih u skladu sa godinama, ne sa izgledom. Iako telo devojčice u ranom pubertetu može podsećati na telo tinejdžerke, od ključne je važnosti ne zaboraviti njene prave godine. Dete od osam godina i dalje treba da ima navike spavanja, igre i obaveza strogo prilagođene tom uzrastu.
Pubertet je faza u kojoj se deca često osećaju bespomoćno pred promenama svog tela. Normalizacija razgovora o ovim temama i otvorenost smanjuju osećaj stida. Pripremite ih na vreme i objasnite im kako da pravilno brinu o svom telu, zdravlju i ishrani.
izvor: National Geographic


























































































































































Komentari (0)