U današnjem kompleksnom svetu rada, ključno je da zaposleni budu svesni svojih prava. U Srbiji, Zakon o radu štiti osnovna prava zaposlenih, osiguravajući pravične uslove rada i zaštitu. Ovaj vodič će vas provesti kroz ključna prava koja svaki zaposleni u Srbiji treba da zna.
1. Redovna isplata zarade
Obaveza poslodavca je da zaposlenom za obavljeni rad isplati zaradu u skladu sa Zakonom o radu, opštim aktom i ugovorom o radu. Obaveza poslodavca je da dostavi obračunski list za zaradu iz prethodnog meseca. Ukoliko ne dostavlja imate pravo da tražite obračunski list. Takođe, za ne izdavanje obračunskog listića predviđena je novčana kazna.
2. Rad u okviru radnog vremena
Puno radno vreme po pravilu iznosi 40 sati nedeljno. Sve preko toga je prekovremeni rad koji mora biti plaćen.
3. Pravo na odmor
Imate dve vrste odmora:
1. Pravo na odmor u toku dnevnog rada – Zaposleni ima pravo na najmanje 30 minuta odmora tokom radnog dana. Ako radi duže od punog radnog vremena (najmanje 10 sati dnevno), ima pravo na najmanje 45 minuta odmora.
1. Pravo na odmor u toku dnevnog rada iznosi najmanje 30 minuta a ako zaposleni radi duže od punog radnog vremena (min. 10 sati dnevno) najmanje 45 minuta.
2. Pravo na godišnji odmor utvrđeno je u trajanju od najmanje 20 radnih dana (po Zakonu o radu) koji se obavezno uvećavaju po osnovu kriterijuma utvrđenim opštim aktom kod poslodavca.
4. Pravo na bolovanje
Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustva sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana u visini od 65 procenata (ukoliko nije drugačije regulisano opštim aktom kod poslodavca).
Važno je napomenuti da trudnice imaju pravo da otvore trudničko bolovanje odmah po zasnivanju radnog odnosa.
5. Pravo na plaćeno odsustvo
Zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju do pet radnih dana u toku kalendarske godine za slučaj: sklapanja braka, porođaja supruge, teže bolesti člana uže porodice itd… Opštim aktom se može ugovoriti duže trajanje i drugi slučajevi prava na plaćeno odsustvo.
6. Naknada troškova
Zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaji. Trenutna situacija kada je javni prevoz besplatan rešava se na način da je Zakon definisao visinu troškova prevoza koju poslodavac mora da nadoknadi zaposlenom.
Shodno mišljenju Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, br. 340029 2025 13400 001 001 011 024 od 31.1.2025. godine:
Zakonsko merilo za određivanje visine naknade na koju zaposleni ima pravo, u slučaju besplatnog javnog prevoza negiralo bi samo pravo, iako se prilikom utvrđivanja ove norme pošlo od pretpostavke da trošak uvek postoji, osim u situaciji kada poslodavac obezbeđuje sopstveni prevoz. Dakle, zaposleni nisu po automatizmu izgubili pravo na naknadu troškova prevoza.
Mišljenja smo da opštim aktom i ugovorom o radu može da se uredi merilo za naknadu troškova dolaska i odlaska sa rada rukovodeći se visinom poslednje isplaćene naknade po ovom osnovu.
*Tekst je napisan u okiru edukativnog projekta Škole radnih prava koji organizuju roditeljskog portal Bebac i Centar za razvoj i unapređenje društva. Škola ima za cilj ima upoznavanje roditelja sa pravima koja imaju u okviru rada.
Komentari (0)