Prvi dan i prva užina
Brzo je stigao taj drugi septembar. Moja prvačica ima tri časa i veliki problem: Šta da ponese za užinu?
Hm, stvarno šta? Mislim, ima samo tri časa, evo je žvaće sendvič , ako od osam do pola jedanaest ogladni, ma nema šanse. A opet , ne znate vi Zver, ona je gladna u najneprikladnije vreme. O svemu i svačemu sam razmišljala, a užina mi nije pala na pamet, doduše kutijica je kupljena, ali samo usput.
Ona insistira da kupi u kantini parče pice. Niti znam cene, niti se ona razume u pare. To ne dolazi u obzir. Napravismo kompromis: ja pravim sendvič, ona kupuje jogurt. Daaaaa, i voćka. Imam kruške, imam grožđe, smokve i kupine, al sve je to nikakvo. ”Ništa, ideš bez voćke”, kažem joj, a ona prevrće očima. Zverčicin tata drami: ”Ne ide na Himalaje, ide u školu u drugu ulicu, neće umreti od gladi!”
Da, treba nam glas razuma. Ipak, trauma zvana prva užina je prevaziđena.
Drugi dan i prvi domaći
Drugi dan škole. Od silnog pakovanja uspela je da zaboravi peronicu, a ja, kao svaka brižna majka, nisam proveravala svoje dete. Već prve smo nedelje uspeli da pokažemo koliko smo ustvari “neodgovorni i neorganizovani”. Ono najbitnije (makar za Zverčicu), užina je bila uredno spakovana!
Uz ovakav domaći nije lako biti mama prvaka
Drugi dan je doneo i prvi domaći, i to iz matematike i srpskog.
O autorki
Olga iz Subotice je mama Zverčice, koja je od prevremeno rođene bebe prebrzo porasla u đaka prvaka. Čitajte svake srede njihove školske avanture.
Uh, i ja se rasplakah! Kod nas ista situacija, očekujemo mladjeg brata 1 dan iza drugog rodjendana! Moj mali dečak postaće veliki. O Bože mili! Neka su živi i zdraavi!
Bravo za mamu i Zvercicu!
Slazem se sa Ninom u potpunosti. Ja sam insistirala da moja cerka ide u prodavnicu od pete godine, da bih je naucila da se sama cuva i snadje. U pocetku sam je ucila kada je isla sa mnom, uvek je zamolim da pronadje npr. pavlaku dok ja trazim hleb, a ako ne moze da se snadje da zamoli prodavacicu da joj pomogne, i njoj se strasno svidelo to sto se osecala korisnom. Sada ima 7 godina, krenula je u skolu, stvarno sam bezbrizna. Cesto se vrati iz skole i kupi banane (koje ona i brat obozavaju), i sva srecna kaze: mama, kupila sam ove sto nemaju zelenu drskicu!
Dosta dece vidjam da idu sami i to mi je preslatko!
Vala ja sam sa 7 godina znala da li sam i kada sam gladna, od pete godine sam isla u prodavnicu po hleb, tako da sam naravno znala i sa parama kada su mi davali za uzinu. Sendvic sam nekad pravila sama, nekad baka, a nekad nosila parice za kiflu i sokic. Danasnji roditelji bi stvarno mogli malo vise da se potrude oko osamostaljivanja dece.
hvala na komentaru.
Verovatno bi trebalo više da se potrudimo oko samostalnosti i eventualno da skratimo deci detinjstvo.
Lep pozdrav
Bravo!!! Mene vredja sama cinjenica da neko pokusava da kaze da je dete od 7 godina nesposobno! Ili mu spremis uzinu, ili spremi sam, ili kupi uzinu! Sta li je tu cudno…
Sjanno je kad neko na simpatičan tekst o roditeljskim “mukama” dokazuje zvoju superiornu inteligenciju i sposobmosti. Svaka čast!
Vi se salite? Koja superiornost? Da dete to radi sa dve godine bila bi superiornost. Ovo se nekada podrazumevalo, nadam se da se secate da ste i same znale sve sa 7 godina! Moje detinjstvo je trajalo jako dugo, kakve veze ima samostalnost sa detinjstvom? Pa valjda vam je lakse nauciti dete da bude samostalno?! Sta sve necu cuti danas…