Zabluda je da su teniski reket u ruci četvorogodišnjaka, karate pojas na petogodišnjaku ili papučice za ritmičku gimnastiku već na trogodišnjakinji najbolji put za dečje zdravlje i eventualne buduće sportske uspehe.
Za sportsku i zdravu budućnost deteta, kažu stručnjaci, od jedne sportske discipline u predškolskoj dobi, pa čak i tokom prva četiri razreda osnovne škole, puno su bolje takozvane univerzalne sportske aktivnosti, na kojima se dete upozna s različitim sportovima.
– Sa sistemskim treninzima većine sportova ne treba kretati pre osme, devete godine i kasnije. Idealno je da deca u nižim razredima osnovne škole prođu kroz celi spektar sportova, poput škole plivanja, škole skijanja i sl., a da se tek potom, prema interesima, specijalizuju.
Izvor: Pixabay
Upozoravajući brojevi
– Iskustvo pokazuje da prerani počeci sistemskim bavljenjem sportom ne daju očekivane rezultate, razbija uvreženo mišljenje da je važno što pre uključiti dete u neki sport – ističe dr Dragan Milanović, profesor teorije treninga i razvoja kineziologije na zagrebačkom Fakultetu za fizičku kulturu.
S početkom nove školske i vrtićke godine počinje, naime, i sezona upisa u razne dodatne aktivnosti. Bavljenje sportom pri vrhu je aktivnosti koje se preporučuju za slobodno vreme deci. Sadašnji su brojevi, pritom, daleko od željenih. U Hrvatskoj se tek oko 20 odsto učenika organizovano bavi sportom, a cilj je da se uključi njih 35 odsto. Pritom, u Zagrebu, recimo, tek se svaki deseti osnovac bavi nekim sportom kroz školske klubove, kako kaže Ivana Jukičić, stručni suradnik sportskih aktivnosti za osnovne škole u zagrebačkom Školskom sportskom savezu.
– Pre desetak i više godina brojevi su bile veći. Tada je u školskim klubovima bilo angažovano i 20-ak odsto osnovnoškolaca – dodaje Jukičićeva.
Izvor: Pixabay
Za dečake je, inače, fudbal i dalje nedvosmisleno broj jedan. Po broju dece koja biraju taj sport košarka je na drugom, rukomet na trećem, odbojka na četvrtom, a atletika na petom mestu.
– Kod devojčica je najpopularnija odbojka, a slede atletika, košarka, rukomet i plivanje. Tako je manje-više stalno, s tim da interes za neke sportove poraste nakon održavanja većih prvenstava, a pogotovo nakon uspeha hrvatskih sportista, poput Blankinih ili naših rukometaša i slično – kaže I. Jukičić.
Za popularizaciju sporta, svakako je ključno je li društvo deci stvorilo uslove za masovno bavljenje sportskim aktivnostima. U Hrvatskoj to danas nije prioritet, a dr Milanović podseća da je sport i potreba, i pravo dece.
Za sistemsko bavljenje nekim sportom, kroz treninge u klubu, uzrast je važna, ali nema koristi od preranih početaka. Dr Dragan Milanović kaže da, na primer, sa intenzivnim treninzima plivanja ili ritmičke gimnastike ne treba kretati pre osme ili devete godine života. Za tenis i skijanje najbolje je pričekati da dete navrši devet ili deset godina. Treninzi košarke, odbojke, rukometa ili fudbala ne preporučuju se pre desetog rođendana.
Za vaterpolo, pak, treba pričekati i 11 navršenih godina. Za džudo je preporučeni uzrast 12, a sa atletikom se može početi i godinu pre. Umetničko je klizanje, na primer, sport s kojim se može krenuti ranije, već sa sedam ili osam godina.
Izvor: www.večernji.hr
Komentari (0)