David protiv Golijata
-Halo, mila, šta radiš?
-Evo, tražim patike, spremam se za basket.
Mene nije lako nasmejati, ali spontane i tanane frcokle Najduhovitije Od Svih Žena neretko me bacaju u delirijum. Koliko joj je tajming, za glupe odgovore na još gluplja pitanja, savršen pokazuje podatak da već neko vreme mora strogo da leži, jer je u ranom šestom mesecu počela da se otvara. A, to je situacija u kojoj na parket ne bi izlazio ni Dejan Bodiroga.
No da premotam radnju u međuvremenu. Rezultati onog bušenja stomaka stigli su posle nešto više od mesec dana. Majstor-genetičar rasklopio je hromozomski niz, pregledao šrafiće, obrisao ruke masnom krpom i rekao: „Sve je u redu, šefe, vozi!”
Naša sreća savršeno naštimovanom bebom trajala je koji dan da bi, već na sledećem ultrazvuku, saznali da je grlić materice skraćen i da je sa unutrašnje strane krenula tunelizacija.
A, tunelizacija, kao što svi znate, zahteva serklaž, na šta je moja jednako vrcava kuma Jovana rekla: „Bogte, zvuči k’o izgradnja kružnog toka!”
No, ono što je usledilo, sve je manje ličilo na vic, a sve više punilo oblačić straha koji nam se ugnjezdio nad glavama.
Prvi prijem u Betaniju bio je neuspešan. Jedan od brisova pokazivao je upalu, što je situacija u kojoj se serklaž ne radi. Najstrpljivija Od Svih Žena primljena je oko 10, a nogirana oko 12 sati na antibiotičko lečenje, do prvog čistog brisa. Drugi prijem bio je silom prilika. Dobri doktor Boris, uzimajući novi bris posle lečenja, primetio je otvaranje od oko 1,5 centimetar i poslao je hitno nazad u Betaniju.
Te vožnje se uopšte ne sećam. Bili su tu sigurno neki semafori i neki džiberi što uleću u makazice, koje nisam stigao ni da opsujem. Nešto smo sigurno i pričali u kolima, ali ja se toga uopšte ne sećam. Sećam se prijema i spiska stvari koje je trebalo da joj odnesem naknadno.
Najracionalnija Od Svih Žena je do sada kroz trudnoću išla laganim džoging tempom, bez mnogo problema, sa onim oblačićem malih, trivijalnih, strahova uvek na korak-dva iza. Onda se u jednom trenutku zaustavila pred prvim velikim i ozbiljnim problemom i dopustila da joj se svi ti strahovi zajedno uliju u glavu, kao svetlost u kristalnu činiju.
Kada smo se po prijemu čuli, prvi put u životu čuo sam joj tugu u glasu.
Između dve zagrade koje slede, slika je Marine koja plače. Toliko mi je dopušteno da vam opišem.
( . . . )
Marina i Petar su prošli i kroz teške i dramatične trenutke…
No, stižu u međuvremenu i reči ohrabrenja. Dobro je što nema bolove, kontrakcije i grčeve. Dobro je što je sve to na vreme primećeno i ceo problem je moguće rešiti strogim ležanjem i lekovima među kojima je poželjan i bensedin. (Kad smo već kod toga, potpisnik ovih redova je jedina budaletina koja ne ume da nabavi bensedin na crnjaka, u državu u kojoj 70 odsto stanovništva ne stiže da skupi zenice, ni na sekund, od količine sedativa koje guta.)
Dočekasmo nekako i rezultate drugog brisa nakon čega je konačno urađen i taj serklaž. Rekoše u zadnji čas, jer je vodenjak već počeo da izlazi. Po treći put otpuštena iz Betanije, Najodmornija Od Svih Žena baštini ležeći režim u kojem ne odlaže jedino wc.
Vrlo brzo povratio joj se i centar za vic.
-Halo, mila, šta radiš?
-Evo, tražim patike, spremam se za basket.
Ajd sad, kukavče sinji, probaj da je ne obožavaš sa takvim stavom posle svega!
No, ja vama ne rekoh i ONU vest. U pregledu kada je primećena tunelizacija, doktor Boris je prislonio sondu na stomak, nasmešio se i pitao: „Jesam li vam rekao pol deteta? Biće dečak.” Od samog početka dva su muška imena plutala nad nama: Filip i David. Sada, kada smo naišli na ovog džinovskog i goropadnog Golijata od problema, sigurni smo da će se zvati David. I pobediće!
Zato, Davide, pile tatino… Strpi se još samo malo. Nije ovaj svet voćni sladoled u slatkom kornetu pa da te hvata neizdrž. Ako me poslušaš, za samo godinu dana vodiću te u park da juriš golubove i rušiš penzošima domine. Ima taja budalastih ideja povazdan!
Rasplakah se.
Samo hrabro,puno srece!:-)
Drzimo palceve da sve bude ok!
Samo pozitivno i sve ce biti super 🙂
pozdrav…nemojte se puno sekirati,sve ce biti u redu.ja sam se porodila u 35 nedelji.otvorena sam bila od 29 nedelje pa sam nekako dogurala.sve je super proslo.beba djevojcica 2.550.sada je 7 mesec i super je preko 8 kg ima
Samo pozitiwne misli. Moja mama serklaz i 6 meseci lezala u bolnici samnom. Ja sada osmi mesec, a od 7 nedelje utrogestan, progesteron inekcije, kontrakcije, krwarenja, pa za malo slepo crewo oko 20 nedelja, pa urinarne infekcije… I pozitiwnim mislima sam sad u 33 nedelji, beba 2kg, pa i da se sad porodim nije strasno. Weliki pozdraw i saljemo wam pozitiwne wibracije 🙂
Zelim Vam puno srece,pokusajte da se opustite i uzivate u iscekivanju.Dok sam citala ove redove prozivjela sam opet teske trenutke iz moje tri trudnoce,kada se covijeku ucini da je kraj svijeta,a hvala nebesima na kraju sve bude savrseno!Pozdrav od mame i njena tri magareta 😘
Bas si me rasplakao u poslednjem pasusu.
Petre, sve najlepse od srca vam zelim!
puno srece i snage Najsimpaticnijem paru od svih parova!! Bice sve dobro!
Verujem da ste do sada procitali “tonu” literature na temu onoga sto vam se dogadja, kao i sve moguce forume i tudja iskustva, i iz toga znate da uz odgovarajuce lecenje i pracenje trudnoce imate veeeelike sanse da sve bude u redu. Iz svojih iskustava (i lepog i ruznog) znam koliko je vazan optimizam….zato mislite pozitivno, radujte se svom malom decaku… Mi vam svi zelimo sve najbolje i verujemo da ce sve biti dobro.
Ako Bog da i nas David stize sledeci petak!Na carski posto tvrdoglavko nece da se okrene!Sretno i vama na daljnjem putu do iscekivanja vaseg princa😘😘
Srecno i samo hrabro u prvoj trudnoci rano sam se otvorila i krvarila sam mirovanje svo vreme i za par meseci drzala sam moju princezu u rukama
Sada cekam drugu bebu i osecam se extra.Bitno je imati strpljenja i hrabrosti
Od momenta začeća, a ne samo rodjenja, kreću brige, strahovi, izmešani srećom i radošću. Pozitivan stav, disciplina, sreća što je sve na vreme odradjeno i pun gas napred. Pa da zezate penzose sledece godine. 🙂
Pozdrav za kosarkaricu…
Dragi moji, evo me u devetom mesecu, citajuci ovo, placem kao luda….zelim vam svu srecu ovog sveta!
Kako to da niste saznali pol kad ste dobili rezultat amniocenteze nego tek na sledećem UZ. Neko ovde malo lagi!
Čisto da pojasnim, Petar je blog krenuo da piše sa zakašnjenjem od nekoliko meseci a nije želeo da preskače neke hronološki važne momente (kao što je amnio) ali usled ovih nepredviđenih okolnosti je ubrzao radnju i preskočio nekoliko nedelja. Naime, amnio sam radila 27. marta, drugi ekspertni UZ na kom su nam rekli da je dečak 30. aprila, dok su rezultati amnio pristigli 11. maja i samo potvrdili ono što smo saznali na UZ.
Hvala vam što čitate naše dogodovštine i pozdrav 🙂
Dragi Petre,
od hematoma na samom početku trudnoće, pa gubitka jednog od dva embriona, on je opstao, kontrakcije od 22 nedelje, preko 70 inekcija progesterona i uprkos svemu naš David je pregurao i izgurao do samog kraja, a onda se rodio kao Golijat sa svojih 4.200 gr i 58 cm, i evo sutra puni godinu dana i dalje je veći od vršnjaka, jak, snažan i veseo…I njegovom budućem imenjaku isto to želimo 🙂
Mi smo bili u identičnoj situaciji, u 6om m. I dali smo mu Živko, da preživi. Ali, ni to nije pomoglo.
Želim vam svu sreću!
Da li je moguce da neko na ovakav konentar moze da klikne na minus? Tuzni smo svi…ljudi su ostali bez bebe, a vi minuse dajete. Zaista tuzno…
Hvala, lana!
Puno pozdrava!
Svaka cast za Najzenu, a i tatu podrsku. Puno snage treba za sve ovo… Srecno:)