MomDIY o dolasku druge bebe posle onoga.. nikad više!
Oduvek sam želela da imam dvoje dece. Ali, kada sam se prvi put porodila, nisam bila sigurna da želim ponovo da prolazim kroz to. Noći bez sna, muke sa dojenjem i taj ceo svet koji se okrene naglavačke kada dođe mala beba, samo su neke od stvari koje čine majku uznemirenom i uplašenom da se ponovo odvaži na taj korak.
.jpg)
Foto:Fotolia
A onda je prošlo godinu dana i ponovo sam jako želela drugu bebu, kao i moj muž. Bila sam svesna da će druga trudnoća biti napornija jer je trebalo da nastavim da se posvećujem svom prvom detetu kao i pre trudnoće, ali i da obavljam ostale redovne poslove po kući. Znala sam i da će doći taj porođaj, ali da nekoliko bolnih sati, ne mogu da se mere sa svim osmesima koji će uslediti nakon toga.
Tokom svoje druge trudnoće mnogi su se osetili pozvanima da pitaju – zar opet? Zar već? Da li sam to planirala ili mi se slučajno desilo? Kako mislim da čuvam decu dok mi je muž na poslu? Da li zaista ne razmišljam o tome da pozovem majku da se useli na nekoliko meseci?…
Naravno da sam bila preplašena hoću li moći da ”žongliram” sa detetom od dvadeset meseci i novorođenčetom. I isto tako brinula da li ću uspeti dovoljno pažnje da pružim i jednom i drugom. Da li ću moći drugo dete da volim istom jačinom kao prvo.
Jednog dana sam jednostavno odlučila da se ne plašim i da uživam sa sinom u našem vremenu za igru, dok ne dođe beba, a zatim ćemo planirati šta dalje. Govorila sam sebi da nisam prva mama koja ima dvoje dece, a svakako neću biti poslednja. Podsetila sam se da sve majke vole svoju decu, bez obzira da li je ono prvo ili peto, i da sva podjednako dele njenu ljubav.
Tako je i bilo.
Sećam se trenutka kada sam upoznala drugo dete, i te neopisive ljubavi, baš iste kao i sa prvim. Sa istim žarom sam želela da sve bude kako treba i svom mlađem detetu pružila istu nežnost.

Foto:Pixabay
Jedina razlika jeste to što sam znala šta da radim kada dođem kući. Sa drugim detetom nema onakve dezorijentisanosti koja vas zadesi prvi put. Ovaj put sam zagazila u poznate vode i samo nastavila da plivam. Moram priznati da mi je bilo lakše da se naviknem na sve promene životnog ritma, nego kada sam se prvi put porodila. Sećam se da sam bila umornija i uplašenija prvi put. Sada nas je više i kuća nam odjekuje sa više radosti.
Devojčica je bila dobra, jela je i spavala, pa smo i sin i ja imali vremena da se uhodamo i naviknemo na dramatičnu promenu. Mogli smo postepeno da učimo da sam ja još nečija mama i da moramo da podelimo moje vreme na dva dela.
Ovo je doprinelo tome da ne bude nekih većih izliva ljubomore.
Kada je nova beba došla na već pripremljen teren, zapitala sam se koliko je roditeljstvo zapravo teško. Shvatila sam da stvarno nije strašno, već je prelepo. Da li sam nekada na ivici snage – jesam. Da li sam nekad poželela da odem sama na kafu i da čitam knjigu – jesam. Da li sam nekada plakala od umora – jesam. Ali bilo bi čudno da nisam.
Bitno je da ste uvek skoncentrisani na svoju decu i maksimalno posvećeni. A onda dodje dan kada se ona igra, on se igra, a vi ste stigli i kuću da sredite. I shvatite da je sve samo stvar dobre organizacije i praćenja vaše dece.
Morate imati neki dnevni ritam, kao što su obroci u isto vreme na istom mestu, igranje sa mamom i tatom, gledanje omiljenog crtanog filma, odlazak u šetnju, kupanje i spavanje u približno isto vreme. I onda ćete imati malo mira. Kada imate rutinu u dnevnim obavezama, deca se brzo prilagode. Znaju osnovna pravila ponašanja i uglavnom ih slede. Ali ono što je najbitnije jeste da odvojite vremena da se igrate, mazite i smejete. Tada nije teško imati ni petoro dece. Uživajte u njima, partite njihove potrebe.
Deca će brzo porasti, biće najbolji drugovi, a vi ćete taj umor zaboraviti, i sećaćete se samo smeha, lepih trenutaka i bezbrižne igre. A deca, ona će se sećati ljubavi koju ste im poklonili kada su bili potpuno zavisni od vas.
Mame i tate, mala ili velika razlika između dvoje dece donosi svoje prednosti i mane, nećete uvek biti super i neće vam uvek kuća biti čista ili kosa oprana, ali vredi svaki trenutak proveden sa njima, vredi gledati kako vam se deca igraju i kako imaju društvo dok odrastaju. I dragi roditelji zapamtite – samo je vaša odluka koliko ćete dece imati i kolika će biti razlika između njih. U svakom slučaju uživajte u tom putovanju.
MomDIY
O autorki:

Sa drugim je sve mnooogo lakse, bas zbog tog prupremljenog terena i stecenog iskustva. Po meni razlika od 3,5 godine se pikazala idealna,jer starije je vec pomalo samostalno u smislu da se samo obuce ili ode u toalet, a i vec pomalo razumno da shvati da mora da deli maminu paznju. Naravno, bilo je i ljubomore, ali sve to brzo prodje kad dete shvati da nista nije izgubio vec samo dobilo. A onda u jednom trenutku postane bas lako, jer se njih dvoje igraju dok mama pije kafu. I obozavaju se, naravno bude i svadje i poneko stipanje ali sve je to decije. A tek to pitanje da li cu drugo da volim kao prvo mislim da se to bas svaka mama zapitala jer sa dolaskom prvog deteta osetis ljubav koju mislis da niko nikad nije osetio i da niko ne boli svoje dete tako ‚ A onda sve to i sa drugim, trecim… Svako dete se voli isto, puni srcem, beskonacno i bezuslovno. Tako da mame radjajte deci bracu i, sestre jer je to najlepsi poklon i njima i vama.
Meni je izmedju prvog i drgog deteta razlika 4 godina i sad posle 4 godine opet stite beba! Nikad ne bih odmah posle prvog radjala drugo jer mislim da tih prvih par godina provedenih sa detetom gde mu se sto posto posvetis su neprocenjivi! Kad je ovo prvo vece i samostalnije dolazi manje kome si vise potrebna! Sad cemo svi da uzivamo u bebi!
Moj si je u 19 mesecu, ocekujemo devojcicu za koju nedelju i bas se radujemo! Mi smo bas zeleli malu razliku da bi odrastali zajedno. Verovatno ce biti naporno ali mi smo spremni :D.
Zaista dobar tekst, ja i moj muž imamo ćerku i naš svet se okreće oko nje, ona nam je prioritet a najbitnije je da je ona Ljubav naših života, ona ima 14 meseci. Razmišljamo o 2 detetu i jedino što me muči je to što neverujem da sam u stanju da volim još nekog kao što volim svoju ćerku, vole li roditelji svu decu isto? Dali se 1 dete voli najviše?
Da su nasi roditelji tako razmisljali, svi bi bili jedinci…zar nije lepo kada imas brata ili sestru?Ja sam najstarija i imam dve sestre(hvala mojim roditeljima na njima, sto sutra kada umru necu biti SAMA).Imam sina od 6 godina, sada sam sedmi mesec, radjam mu da ima nekoga sutra kada mene i muza ne bude…mnogo je danas sebicnih roditelja…
Rodi drugo da ti cerka sutra bude srecna, a svaka prava majka podjednako voli svoju decu!
Ne razumem zašto me napadate? Nisam rekla da ne želim drugo i treće dete nego sam podelila svoj strah. Rekla sam da NEZNAM jel može da se voli i drugo ništa više. Ja jesam prava majka svojoj ćerki i nisam manje majka ako joj ne rodim brata ili sestru!
Nemojte to da Vas muci! Da, svako dete se voli!!! I prvo i drugo i svako sledece…☺ Vas strah je opravdan i rezultat je brige da li ce deca dobijati istu kolicinu paznje i ljubavi a ne rezultat sebicnosti kako neki ovde kazu!! Ne obazirite se na komentare vec radite po svom osecaju.
Ljudi se plase da iznesu svoje stavove i brige jer nailaze uglavnom na osude…a brige su sasvim normalne kada se upustate u novo iskustvo…
Hvala vam Lidija! Konačno neko ko je pročitao moj komentar i nije odmah presudio da ne želim više dece ili da sam sebična.. Hvala na razumevanju i odgovoru. 🙂
Dok se vi pitate to budite sigurni da imate ljubavi za još petero minimum. Pozdrav!
Hvala vam Marija!
Konacno mama koja se “samo ne zali” nadam se da cu biti jedna od njih 😉