Devojčice češće od dečaka imaju imaginarne prijatelje

Kad se pojavi imaginarni prijatelj, često je reč o nekim promenama u životu deteta, poput prilagođavanja na vrtić, dolaska nove bebe, razvod roditelja ili osećaj usamljenosti. Izmišljeni prijatelj ispunjava određenu potrebu deteta, ono što mu u tom trenutku treba. Dete na taj način može da kontroliše igru, ima moć, pomaže mu u razvijanju socijalnih veština, nošenju s različitim emocijama i shvatanju tuđih stavova.

Imaginarni prijatelj može dobiti osobine koje se detetu ne sviđaju ili preuzeti krivicu. Na primer, dete uradi nešto što se roditelju ne sviđa i optuži imaginarnog prijatelja, on je krivicu prebacio na njega i istovremeno održao o sebi sliku dobrog deteta. To je način na koji se dete nosi s tim osećajem. Prema nekim istraživanjima, čak 65 odsto dece imalo je imaginarnog prijatelja. U mlađe, predškolskom uzrastu to su najčešće medvedići i lutke, a posle su to „prava” deca. Gotovo po pravilu izmišljeni prijatelj je istog pola kao i dete.

Devojčice češće od dečaka imaju zamišljeno društvo, a ono najčešće nestaje do polaska u školu. Ako se imaginarni prijatelj jako dugo zadrži kod deteta, primetite li da se samo na taj način igra i izbegava komunikaciju s drugom decom, dobro je posavetovati se sa stručnjakom i videti da li je nešto drugo u pitanju.

Ako se imaginarni prijatelji zadrže i nakon devete godine, postaju štetni jer otežavaju detetovo uključivanje u aktivnosti s drugom decom ili dovode do odbacivanja od strane vršnjaka. To pak predstavlja rizik da dođe do emocionalnih i komunikacijskih poteškoća budući da dete kroz interakciju s vršnjacima razvija socijalne i komunikacijske veštine. Takođe, treba biti oprezan i potražiti stručnu pomoć ako dete ne pravi razliku između imaginarnog i stvarnog prijatelja ili počne da poprima osobine imaginarnog prijatelja, odnosno veruje da su zapravo ista osoba.

Suočeni s „novim članom porodice” roditelji, umesto straha, treba da pokažu interes za nove „prijatelje” svog deteta i tako otkriju detetove interese, strahove i brige. Iako ova pojava može zbuniti i zabrinuti roditelje, pokazalo se da je igra s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj deteta. Ipak, svi imaginarni prijatelji nemaju istu funkciju, neki su tako samo fantazije dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih iskustava ili emocija koje dete ne zna drugačije da izrazi.

Deca koja u mašti stvore prijatelje imaju visok nivo kreativnosti, bolje razvijen rečnik i bolju interakciju s vršnjacima. Ne negirajte postojanje novog prijatelja, budite im podrška. Neka oni sami odluče kada će se prijatelj pojaviti, a kad će zauvek nestati.

Vrlo je važno je da se detetu nikada zbog izmišljenog prijatelja ne rugate, ne grdite ga ili mu zabranjujete igru. Umesto toga, naglasite to kao izraz detetove mašte i kreativnosti. Takođe, ne učestvujte s detetom u toj igri tako da i vi razgovarate s njim jer time dodatno zbunjujete dete.

Shvatite ovu maštariju kao izraz kreativnosti i faze emocionalnog sazrevanja deteta i pustite da dete samo odluči kada će zamišljeni prijatelj zauvek otići, a vi budite aktivni posmatrač. Većina dece preraste imaginarnog prijatelja do osme ili devete godine, a neki i ranije. Zaključak je da je pojava imaginarnog prijatelja zapravo korisna i može biti zdrav način nošenja s teškim ili intenzivnim osećanjima i različitim interpersonalnim i intrapersonalnim pritiscima.

Iako je uvreženo mišljenje kako su deca koja imaju imaginarne prijatelje usamljena ili nemaju dobro razvijene socijalne veštine, brojna istraživanja potvrdila su upravo suprotno. Imaginarni prijatelji najčešće imaju deca jedinci, najstarija deca u porodici i ona koja ne provode slobodno vreme uz televizor ili računar. Reč je o deci koja traže načine kako da slobodan prostor u danu učine što zanimljivijim.

Uglavnom su to otvorenija deca koja umeju da se šale i ne stide se da otvoreno govore o nekim temama, kao i o svojim problemima. Sramežljivijoj deci imaginarni prijatelji mogu pomoći da kroz njih progovore o onome što ih muči, a sami se ne bi usudili.

Oni mogu biti životinje, stariji ljudi, detetovi vršnjaci ili sasvim izmišljena bića sa svojim manama, vrlinama i jasnim karakternim crtama koji vašeg mališana prate od jutra do večeri, pomažući mu da se nosi s određenim situacijama ili jednostavno praveći mu društvo kad je usmljen ili mu je dosadno.

Istraživanje Univerziteta Oregon pokazalo je kako 37 odsto dece do sedme godine razvija odnos sa svojim izmišljenim prijateljem, a on ponekad postaje i važan član porodice jer roditeljima i te kako može uskočiti u pomoć.

Čak 77 odsto dece u sprovedenom istraživanju bilo je svesno činjenice da je njihov prijatelj nestvaran i da je plod njihove mašte. Samim tim, roditelji ne bi trebalo imaginarne prijatelje da smatraju pretnjom ili nedoličnim ponašanjem.

Izvor: Nezavisne.com
 

Izmišljeni drug je super drug >>