Godine prolaze
Vikend smo proveli u Zrenjaninu kod moje mame. Poklopio se Uskrs i seminar u mom rodnom gradu pa smo odlučili da budemo gosti na par dana.
Baka nam je nezamenljiva, od velike nam je pomoći i nemam reči kojima bih joj se zahvalio. Često je i spominjem u svojim pisanjima. Ali tri dana na gostujućem terenu i verovatno moj temperament podigaoje „temperaturu“. Nemam konkretan primer gde nastaje problem. Baka je beskonačno brižna i Luka je obožava, a ona se trudi da mu ugodi baš sve.
Možda je ovo poslednje malo problem. Naravno da je ona ta koja ima više iskustva, često i više strpljenja od mene i nema dileme da želi najbolje za svoje unuke. Stvar je samo u tome da smo mi sa Lukom stalno i da vidimo promene u ponašanju kada nam je baka u gostima i nekoliko dana kasnije. Ništa to nije strašno, ali ume da malo pokvari stvari. Usuđujem se da kažem da je to valjda i normalno, mislim na „sukob“ generacija. Svaki argument može biti na bakinoj strani: iskustvo, dobra volja, strpljenje... Sa druge strane je jedino to da sam mu ja tata, odnosno mi smo roditelji. Ponavljam (nekada moja majka čita ono što napišem), ako kažem da smo baki beskonačno zahvalni to će biti samo na pola puta do istine.
O autoru
Dejan Pataki je tridesetosmogodišnji tata, koji se posle ludog života u svetu di-džejinga i rock n roll-a skrasio i osnovao porodicu. Njegov sin Luka napunio je dve godine 8.novembra, a Viktor se rodio pet dana pre Lukinog drugog rođendana.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.
Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»