- Prvo odvajanje od porodice
- Protest zbog promene okruženja
- Šta roditelji treba da znaju?
- Šta ako dete ne plače?
- Druga dece ne plaču toliko
- Da li ostavljam dete u sigurnim rukama?
Prvo odvajanje od porodice
Polazak deteta u vrtić ili jasle predstavlja uglavnom prvi izlazak iz porodične sredine, tj. prvo odvajanje od roditelja na duže vreme. Istovremeno, za dete to može predstavljati i prvi susret sa većim brojem dece.
Često je ovo vrlo stresna situacija koliko za dete, toliko i za roditelje. Prisutan je strah od odvajanja, ali ne samo kod deteta, već i kod roditelja (najčešće majke) koji se oseća nesigurno da nekom drugom poveri brigu o detetu od koga se do tog trenutka retko kad odvajao.
Foto: Freepik
Protest zbog promene okruženja
Često je kretanje u vrtić prvo duže odvajanje deteta od roditelja
Polaskom deteta u vaspitnu grupu menja se njegov dotadašnji način življenja, uglavnom mimo njegove volje. Ma kako bila izražena potreba za društvom vršnjaka, dete u suštini nema potrebu da sigurnost porodičnog okruženja menja za nešto novo i nepoznato. Zato najveći broj dece reaguje plačem ili na neki drugi način protestuje i izražava svoju tugu zbog razdvajanja. Strah od odvajanja dominira, a osećanje napuštenosti ih preplavljuje. Reakcije mogu biti burne, ali se kod većine dece nakon najviše par nedelja ublažavaju.
Pročitajte i: Kako pripremiti dete za polazak u vrtić
Foto: Freepik
Šta roditelji treba da znaju?
Za roditelje je važno da znaju da je izvesna doza straha od odvajanja uobičajena jer je snažna vezanost za porodicu normalna i poželjna. Iako nije lako posmatrati svoje dete u strahu, on zapravo predstavlja dokaz da ste razvili kvalitetnu uzajamnu vezu i da se vaše dete pored vas oseća sigurno.
Šta ako dete ne plače?
Ukoliko vaše dete bude u manjini i ne pokaže nikakve znake tuge, nemojte biti zabrinuti. Ono se jednostavno lakše adaptira na novu sredinu a nova lica mu prijaju. Vi ste mu preneli poruku da je svet bezbedno mesto za njega, stoga on veruje u to i kada niste tik uz njega.
Pročitajte i: Kako da igračke uvek budu čiste
Druga dece ne plaču toliko
Dok traje adaptacija sve vreme obraćate pažnju kako se ponašaju druga deca i da li vaše dete više pati od ostalih. Ako je to slučaj, ne prebacujte krivicu na sebe i ne analizirajte da li radite nešto pogrešno. Bolji predlog je da date svom detetu prostora, vremena, i potrudite se da zadržite pozitivan stav prema vrtiću i time mu date podstrek.
Da li ostavljam dete u sigurnim rukama?
Sasvim je sigurno da se medicinske sestre u jaslama ili vaspitači u vrtićima bolje snalaze u ovakvim situacijama zato što su stručno osposobljeni da razumeju dete i da mu pomognu i zato što je adaptacija dece očekivani proces posebno u septembru mesecu za koji se prave posebni planovi, osmišljavaju aktivnosti kako bi se dete što bezbolnije odvojilo od roditelja i što pre naviklo na kolektiv. Ali, pomoć je potrebna i roditeljima i oni je zaista očekuju od osoba kojima poveravaju svoje dete.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.
Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»