Naslov bi mogao zvučati i “Zašto nam ni ove godine niko nije poklonio punu kesicu čepića za uši”, ali onda bi se poremetio i ritam celog ovog teksta. Ritam u gostima. Svakog gosta tri dana gosta, ili kako pomiriti generacije. I to usred meteža znanog kao praznici, nervozne domaćice i dece bez snega. Gomila dece. Drugačijih generacija. Ili najnormalnijim rečnikom, još jedni praznici kod bake.
U želji da deci omogućimo praznike kod bake u kakvima smo uživali celo detinjstvo, zajedno s bratićima i sestričinama, opet smo se skupili pod tesnim krovom.
Istim ne – jer su se generacije izmenile, ali tesnim svakako jer dobro znamo da je u gostima uvek baš uvek pomalo tesno. Ako ništa drugo, onda je barem nervoze malo previše.
Klincima je to sasvim svejedno. Oni čekaju i očekuju zabavu, a mi smo nažalost u ulozi policajca koji balansira između dve generacije. Tri, ako računamo da pritom moramo balansirati i same sa sobom.
Verujemo da su se mnoge porodice za praznike uputile bakama i dekama. Neko je ostavio decu i uz turiranje odjurio put kuće bez dece, a neko još uvek ima ili premalenu decu ili previše godišnjeg odmora pa su i ove godine odlučili da praznike provedu u široj familiji.
Kod bake i dede koji celu godinu uživaju u svom ritmu, rutini i tišini.
Kod bake i deke koji očekuju fine manire od svojih gostiju.
Kod bake i dede koji se sećaju da su oni sami kod bake pomagali, uživali napolju ili u mirnim večerima uz knjigu.
Kod bake i dede koji su izgubili kompas u modernom društvu.
Uvek burno i veselo
Kod bake i dede kod kojih upravo vlada haos bez kočnica.
Kod bake i dede gde svako vuče na svoj kraj i svako misli da ima pravo baš na svoje želje i svoj kutak. I zato praznici izgledaju nekako ovako:
Najmlađa beba traži svoj mir i ritam, ali on se naprasno narušio onog trenutka kada ste krenuli ka baki. Zašto? – zato što bebe jako dobro predosete promene i dovoljno su znatiželjne da žele doživeti i proživeti promenu. Čak iako dobro znate da vaša beba ima dobro uređen ritam hranjenja i spavanja, u prazničnoj gunguli jednostavno zaboravite na to.
Najbolji savet koji vam možemo dati – prepustite se i ne nervirajte se. Najveći problem koji vam se može dogoditi je bebino odbijanje da zaspi u nepoznatom okruženju, što se često događa, ali ne gubite živce, povucite se u najtiši kutak i nadajte se da će bebu u jednom trenutku shrvati sva ta uzbuđenja pa će zaspati. Koliko će dugo spavati, hoće li drugi dan odspavati svoj popodnevni san u neko normalno vreme, to radije prepustite situaciji.
I beba je u gostima, oko vas su i drugi članovi porodice pa zato zaboravite na ritam i mir. Ako treba, bebu pustite neka zaspe baki u naručju. Iskoristite barem tu bakinu blagodat.
Što se tiče veće dece, vaše, sestrine, bratove… dece koja vrište, skaču, negoduju, ujedno se i dosađuju i euforično divljaju, za njih bi vam vrlo dobro došao onaj poklon koji vam ni ove godine nažalost niko nije poklonio – puna kesica čepića za uši.
Kod bake je trpeza najbolja
Smiriti decu koja se nisu dugo videla, koja ne žive zajedno i pritom ni sada ne borave u svojoj kući – jedini lek su čepići za uši. I ne mislite da sada preterujemo – jer balansirati između prohteva svoje dece, prohteva tuđe dece, male bebe, nervoznog supruga koji se i ove godine pita ko ga je nagovorio na višednevni odlazak najdražoj tašti, balansiranja između vlastite želje da predahnete i odmoriti se – i na kraju balansiranja između baka i dedova koji, koliko god to želeli, jednostavno više nemaju živaca za ovakav haos – sve što vam preostaje je staviti čepiće za uši i sakriti se negde s knjigom u ruci.
Pa nek se desi što se desi – važno je samo preživeti i naknadno zaboraviti, jer se inače dogodine sigurno ne bi opet ovako zeznuli.
Svugde je lepo, ali kod kuće je najlepše. Svakog gosta tri dana dosta. I šećer na kraju – ko preživi pričaće. A uprkos haosu između nervoze i želje da vam bude lepo do drugih ćete praznika verovatno opet zaboraviti koliko praznici mogu biti naporni. Kao uhvaćeni u zamku.
Komentari (0)