Ova mama iz Beograda napisala je pismo sa željom da sve majke, ali i lekari čuju za njeno iskustvo. Pogledajte zašto…
Četiri ujutru je, sa IMD smo upućeni u KBC Zemun, na pedijatriju. U glavi mi je užas, strah, panika... Kad smo se parkirali, ispred nas se pojavila hladna, siva zgrada. Stresla sam se, ne sluteći šta me čeka…
"Možda nije uobičajeno, ali imam moralnu potrebu da ovu priču podelim sa vama, možda ohrabrim neku mamu ili razbijem poneku predrasudu" - počinje mama Katarina svoje iskustvo iz bolnice u Zemunu.
"Četiri ujutru je, sa IMD smo upućeni u KBC Zemun, na pedijatriju. U glavi mi je užas, strah, panika... Kad smo se parkirali, ispred nas se pojavila hladna, siva zgrada. Stresla sam se. Ulazimo… Dočekuju nas nasmejane sestre i doktorka iz kojih isijava toplina. Nekako ulivaju poverenje. Moj trogodišnji sin i ja ostajemo na hospitalizaciji. Penjemo se na sprat da nas smeste, sestra nam pokazuje jelku, sobicu za igru/radnu sobicu, a imaju i vaspitačicu, sve je veselo i šareno, ne odaje utisak bolnice. Posle deset dana provedenih tu, naši utisci su izuzetni.
Osoblje je puno razumevanja za paničnu mamu, puno topline, veoma posvećeno svakom detetu, vidno zadovoljno svakim znakom da je dete bolje, pa makar to mališani pokazivali kroz nestašluke. Ovo je bilo zaista jedno posebno iskustvo, za deset dana nisam doživela nijedan prekoran pogled, ni najmanja naznaka da sam kao mama možda preterala sa besmislenim pitanjima ili dete sa svojim nestašlucima. Vaspitačica se trudila da animira svako dete, organizovane su priredbe, a čak je bila i dodela paketića. Da ne pričam o ženama u kuhinji koje insistiraju da svako dete i svaka mama jedu redovno, a hrana je odlična, ukusna.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.