Ove tri stvari nakada ne bi trebalo da kažemo detetu, bez obzira na to koliko nas je iznerviralo
Roditelji su skloni da koriste fraze koje, umesto da deluju vaspitno, narušavaju samopoštovanje deteta
Svi smo se našli u takvoj situaciji: mališan se neprestano žali ili tinejdžer ne prestaje da se svađa kada smo mu već rekli “Ne”. Povrh svega, vi ste prilično umorni, imate kratak rok da završite određene obaveze ili ste uznemireni zbog neprijatnog razgovora koji ste imali sa rođacima ili prijateljima.
Iako može biti neverovatno teško da pažljivo izaberete reči u ovakvim, “zagrejanim”, situacijama, vaše reči imaju značajan uticaj na vašu decu, naročito kada se redovno ponavljaju. Ukoliko su te reči veoma oštre ili upućuju na prebacivanje osećaja krivice, vaš odnos sa decom mogao bi početi da se narušava i da pati.
Sledeće tri stvari, bez obzira na situaciju, nikada ne biste trebali reći detetu.
“Izluđuješ me”
Ova fraza, kao i druge slične njoj, koristi krivicu kako bi motivisala dete da promeni ponašanje. Da, možda i možete osetiti da vas dete izluđuje svojim postupcima i ponašanjem u datom trenutku, ali mu to ne morate reći. Zapravo, izražavanje vaših osećanja na takav način verovatno će samo dodatno pogoršati situaciju i, tokom vremena, negativno uticati na vaš odnos sa detetom. Još gore, u većini slučajeva dete se oseća krivim i odgovornim za izazivanje takvih osećanja što je “recept” za nizak nivo samopoštovanja i anksioznost.
Često se ne razumemo
“Šta s tobom nije u redu?”
Ova fraza i druge njoj slične koristi sram kako bi motivisala dete da promeni ponašanje. Kao i kod već pomenute fraze koja izaziva osećaj krivice, ova fraza koja izaziva osećaj sramote okvir je situacije u kojoj je krivica svaljena na dete i nepriznavanje da su sve situacije složen proizvod mnogih različitih faktora uključujući vašu vlastitu percepciju, raspoloženje, prethodna iskustva i očekivanja. Štaviše, ova fraza govori detetu da ono ima mane i usredsređuje njegovu pažnju na ono šta nije u redu sa njim kao osobom umesto na ono što može uraditi u budućnosti kako bi se stvorio pozitivniji ishod. Opet, ovo je “recept” za oslabljeno samopouzdanje i blagostanje.
“Bolje bi ti bilo da _____, inače…”
Ova fraza i druge njoj slične koristi strah da motiviše promene. Ona se oslanja na agresiju i zastrašivanje. Ono što je najproblematičnije kod ove strategije jeste što ona uči dete, preko modelovanja ponašanja, da dobije ono što želi kroz agresiju i zastrašivanje. Štaviše, tokom vremena ova fraza će, najverovatnije, narušiti poverenje i poštovanje u vašem odnosu sa detetom.
Ako im stalno govorimo da su loši, postaće loši
Ono što ove tri problematične fraze imaju zajedničko je sledeće: one fokusiraju pažnju na dete u celini, umesto na njegovo ponašanje. U skoro svakoj situaciji, problem je ono što je dete reklo ili uradilo – upravo na to treba usmeriti pažnju. Korištenje sramote, krivice ili straha na kraju se vraća poput bumeranga, jer se pomenute strategije ne fokusiraju na stvarni problem (ponašanje) već umesto toga impliciraju da je dete problem.
Dete možete naučiti da je ponašanje stvar izbora i isticati da ono može donositi bolje odluke i praviti mudrije izbore. Donošenje pogrešne odluke ili izbora ne znači da je dete loša osoba već samo da je napravilo grešku i da mu treba više prakse i “treniranja” kako bi sledeći put bilo bolje.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.