Komentari za tekst "Očevi u Srbiji žele jednaku odgovornost za decu"

Komentara
15
Ostavite komentar
Мој супруг је ишао са мном на све прегледе и био ми подршка у свему. Јурио лекове, воћке, све што сам тражила. Када нам се родио син, будио се ноћу да му прави млеко и сада му он спрема млеко сваког јутра. Када сам морала да почнем да радим, он је продужио моје боловање још месец дана, што ми је остало. И сада је на одмору и чекамо да ми се заврши школска година. Ми смо се од почетка лепо организовали и поделили послове.
Evo da ja ostavim i svoje iskustvo. Moj bivsi muz je osoba koja voli da se petlja svuda i pita za sve, tako da po istrazivanju spada u one koji bi i jesu isli na preglede sa svojom zenom, ali pritom trudna zena je ta koja nosi torbu i kese a on je taj koji je krenuo sa njom da bi bio pomo. Druga situacija: sa bebom cekamo red kod pedijatra za pregled i vakcinu, on zabavlja tudje bebe i decu a ja sama bebu sredjujem i uspot se borim sa svim onim stvarima, torbom, pelenama, skidaj i spremaj za pregled i ostalo. Opet po statistici spada u deo koji eto voli da se petlja svuda i navodno popravlja prosek, dok je onih koji se zaista nadju svojoj supruzi kao ravnopravna pomoc zaista malo i ja im skidam kapu za nivo svesti koji imaju.
Zato sto se ova tema na kraju uvek svede na prepucavanje izmedju zena i muskaraca ovo i jeste tema u Srbiji. Trebalo bi da se podrazumeva da ce oba roditelja deliti podjednake odgovornosti kada je dete u pitanju.
Da bacim komentar i ja. Zene ukljucujte muskarce od samog starta da rade SVE sa svojim bebom jer za sve su sposobni osim za dojenje jer u suprotnom ako ih stalno gurkate ko da su manje vazni i govorite- neka ja cu ja sam brza bolja itd.-
oni ce vremenom i sami da se povuku. Nazalost ima i onih koji nece da se trude i ponude sami jer kao vi ste majka kao on to ne moze... Ma sta ne moze sve se moze, ako ne znas naucices samo treba prakse, vremena i strpljenja. Evo moj je od prvog dana uz bebu za sve bukvalno, tvoja je beba koliko i moja zajedno smo je pravili zajedno cemo je odgajati i sve sto ide uz to. Tako smo otpocetka radili i evo uzivamo kao zajednica ;) Jedino sto je razlika je sto on radi pa je redje kuci ali kad god je kuci tu je za nas hvala bogu!
Deliti odgovornost posle razvoda podjednako, ko ovde koga.... Dajte vecina njih cim nadje novu porodicu zaboravi na dete.. Cak i kad imaju mogucnost da ga vide ne dolaze, gde su kad je dete bolesno kad ne spava.. Cak i u braku vecina nije tu i sve je na mamama...
Kad kažete "većina", da li imate neki statistički podatak, ili je ovo još jedna jadna generalizacija muškaraca? Tužno je to što se, međusobno, tretiramo kao neprijatelje, a zapravo smo zajedno odgovorni za ono što nam deca postaju.
Svako dobro
Statistika nema nikakve veze sa realnošću.
A u Srbiji se ovo može opisati kroz doskočicu: "Tresla se gora rodio se miš."
Nisam ni sumnjao da će se pojaviti žensko, koje generalizuje sve muškarce, a na osnovu ličnog primera, pa otuda i "samo 10% muškaraca razmišlja ovako". Ipak, mnogo nas je više i da - želimo ravnopravnost u vezi sa decom. Čim se dete začne, po automatizmu, i to pod izgovorom "majka ga nosi 9 meseci", majke imaju veća prava i predstavljene su kao kompetentniji roditelji, što je potpuni apsurd. Ja ne obezvređujem važnost i težinu trudnoće, kao fenomena, al' priroda je tako definisala - nismo mi birali da žena bude ta, koja će nositi potomče 9 meseci. Ipak, najvažnije nastupa tek posle tih 9 meseci, jer tek tada se budimo noću, hranimo ih, presvlačimo, edukujemo, brinemo se o njihovom zdravlju, razvijamo - kako njih, tako i sebe (za njih), štitimo ih... u šta apsolutno svaki muškarac može da bude jednako, a neretko i više uključen, a na šta utiču faktori kao što su (svakako) volja oca, vreme koje ne provede radeći i uopšte njegov kapacitet. Zanimljivo je da znam i za slučajeve gde je otac daleko posvećeniji i spremniji ušao u ulogu roditelja. Svakako, ne generalizujem, jer, sa obe strane, ima - i ovakvih, i onakvih.

Najveći problem, a koji sam ja uočio, jeste ženska sujeta koja se posebno ističe nakon razvoda, pa se ocu pokušavaju uskratiti prava, poput viđanja i brige o detetu. Tada, očevi, umesto da svoju energiju, kapacitete, pa čak i materijalne resurse, umesto da usmere na svoje dete, troše na borbu za prava (pravdu), pa deca ispaštaju. Ja sam primer toga, doduše sada već u fazi kada je sudsko rešenje doneto i kada je majka spustila loptu i prestala da dopušta da naši, lični odnosi utiču na odnos između deteta i mene, bar ne u meri u kojoj je to bilo donedavno.

Ne uskraćujte deci tatu, jer je deci potreban isto koliko i vi! Pogotovo ako tata želi da bude u njihovim životima.
Oprosti, ali tebe "boli uvo"?! TEBE? DAKLE, Ti, TEBE?! Sta mislis, je l' bi malecka trebalo da se pita za nesto (pritom ne mislim na zakone, nego na emocije, vezu izmedju roditelja i deteta i slicno)? Razumem ja tvoj revolt ako si u toj situaciji sa ocem svog deteta, ali on je i dalje njen otac, on je sigurno voli, a sto je mnogo vaznije - i ona njega. Svoje frustracije, gnev i ogorcenost prema nekome nauci da ne lecis preko detetovih ledja i na njenu stetu, jer te i to, u nekoj meri, predstavlja kao roditelja. Ipak, svaka cast na posvecenosti maleckoj - treba da nastavis tako, ali zajebite oboje sebicluk na stetu deteta!
Oprosti ali moj muz se nijedan dan nije ustao da presvuce dete tokom noci , ni za jedan zub je nije prenosao pola dana i noci dok je plakala jer su joj rasli a izgovor je bio umoran je radi a ja verovatno sedim ceo dan jel ,kada je bila beba bilo je sta da se igram sa njom kada ne zna nista ,pa nauci je nece se sam nauciti a sada kada ima 2 i po godine i kada prica i razume (ja je nauvila jel ) sada glumi velikog tatu po parku a , kada treba da joj obrise guzu kada kaki zove mene jer se njemu povraca od smrada.... Bole me uvo da delim sa njim pola pola dete ako se razvedem. Toliko od mene.
Ne uklapaju se naslov i tekst. Čim sam videla naslov, rekla sam "Pa, ko im brani?", a u tekstu se govori da prema rezultatima ankete oni zaista jesu puno uključeni, ali da zbog posla često ne mogu da provode vremena sa decom koliko bi želeli.
Ovo svaki normalan muškarac RADI, tj ovako se ponaša, misli i funkcioniše. Normalnih je nažalost jedva 10%. Očuh moje dece više vremena provodi sa mojom decom, o njima više zna nego njihov rođeni otac kome su usta na slavama i porodičnim ručkovima uvek puna usta ponosa na ovu decu, a u realnosti ne potrudi se ni minimalno da razgovara sa njima, da ih upoznaje jer rastu, da provodi vreme sa njima.

Ono što je nažalost kod nas u 90% porodica slučaj to je da većina muškaraca uz pivo, utakmicu, u kladionici ili kafani, rpijateljima i rodbini priča lažne priče o tome "kako bi voleli da su više sa decom" (umesto da se osvrnu na to KAKO da to zaista i ostvare), a kod kuće se ponaša kao da mu za 8 časovno radno vreme treba dati medalju - posle posla treba mu samo da spava i jede, drugo ga ne interesuje. Infantilni, nedorasli svemu pa i porodici, takvom nevaspitanju treba da zahvale uglavnom nesrećnom detinjstvu.
Na sportske aktivnosti u 90% slučajeva dovode i odvode majke, na roditeljskom - osvrnite se oko sebe.

Možete vi pisati bajke o željama, pitam ja vas KOLIKO njih tu svoju ŽELJU i ŽIVI.
Svaka cast na komentaru!Svaka Vam je na mestu!☺
Jedini realan komentar! Cista glupost.. otac je otac..ne kazu dzaba otac ko kolac.. ima divnih oceva ali majka je majka!
Ne znam zbog cega je ovo vest,tako je svuda u svetu,i u svakoj skoro porodici,ali mislim da i od zene zavisi kako se postavi od pocetka i koliko zeli njega da ukljuci u sve to.Mi zajedno podizemo decu,gajimo,vaspitavamo,cerka je vise i vezana za oca nego za mene a sin je jos beba.Treba sesti i razgovarati o svemu
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »