Komentari za tekst "Izvini drugarice što sam rodila dete"

Komentara
44
Ostavite komentar
Zašto svi misle da su žene ljubomorne i zavidne što ste dobile decu? Neke ljude baš upravo to smara, što ih imate. I dosadne ste brate! Ponašate se kao da život pre deteta niti je važan niti je postojao, a očekujete da vas posećuju ljudi iz upravo tog života koji obezvređujete, pa samim tim obezvređuhete i njih. Samo pričate o deci i kad neko hoće nešto drugo da kaže, vi ne slušate, nego čekate da završi što pre (naravno, ako nd upadate u reč) da biste nastavile da pričate o deci. Vas više ne interesuju izlasci ili bilo šta slično što ste i vi živele, a što i dalje žive vaše slobodne prijateljice, a očekujete da vam drugarice budu u ekstazi što ste rodile. To ne interesuje njih i to je to. Sad ste dva sveta i to je tako. Ne izbegavaju vas što vam zavide, nego baš obrnuto. Mene lično nerviraju majke koje su opsednute trudnoćom, porođajem, decom, vaspitanjem, dečijim kolicima, dojenjem i čime sve ne i ne volim da sam u njihovom društvu. Imam dve sestre od tetke sa kojima sam bliska otkad sam se rodila, pa do sada trideset i kusur godina kasnije. Obe imaju dece, a ja ih nemam. Nisu konstantno mlele o deci i nijednom nisu učinile da se ja osetim kao višak (što mnoge majke rade, stavljaju decu u prvi plan, a obezvređuju sve ostale). Delile su sa mnom iskustva koja su doživljavale, i ja sam se zajedno radovala i sa njima i zbog njih, ali me nisu gušile i iskreno su bile zainteresovane za sve što se meni događalo, iako ja nisam majka. Ove ostale opsednute mame koje ne mogu da prestanu da pričaju o sebi svojoj deci i koriste vas samo da imaju kome da saspu sve to - fuj! Sa takvima ne volim da trošim vreme. Pa vi mislite šta hoćete. Uopšte van ne zavidim. Volim što mogu da idem gde hoću i radim šta hoću i kad hoću i da me niko u tome ne sprečava. I to ću da radim sve dok minje merak i ćef. I zato ne dozvoljavam da me sprečavaju VAŠE obaveze! Ćao!
Ovaj tekst je dobar i iskren, ali i novopečene mame znaju gušiti druge ljude beba temama. Izvininite novopečene mame ali nije nam svima interesantno koliko je puta beba bljucnula, kakila, piškils,...gugutala,.... Kad vam dođemo mi koji nemamo djecu vidimo sve to i radujemo se vašim bebama ali ruku na srce , u 90 % slučajeva samo je to tema i onda se zalite. Razumijem da se vaš zivot promjenio i da su druge sfere interesovanje ali ako i ja kao drugarica nisam više sfera interesovanje nekome zato bi meni bila nečija beba, samo zato sto je beba?
Kod mene je sasvim drugačija situacija. Sve tri moje drugarice(srednjoškolske) ostale su sa mnom u kontaktu(iako ni jedna od njih nema jos uvek decu,dok ja imam njih dvoje)dolaze cesto kod mene,viđaju moju decu,igraju se sa njima,kupuju im svašta..
Naravno da se naše samostalno ispijanje kafa i tračarenje malo proredilo,(imam tromesecnu bebu koja iziskuje 24/7 moju pažnju)ali su tu kad god mi zatrebaju kao i ja njima.
Dok druga 'drugarica' koja se ostvarila kao majka , promenila se za 180⁰. To više nije ista osoba. (sto je najgore,katastrofalna je i prema rođenoj majci,mada mislim da je pod uticajem supruga) Sa mnom se retko kad čuje,posalje ponekad poruku i to je sve a bile smo nerazdvojne.Nije bilo dana da ga nismo zajedno provele.
Ali ja ne patim za takvim "prijateljstvima".Kroz godine sam naučila da je moj najbolji i najiskreniji prijatelj pored moje majke moj suprug , on je otac,suprug ,prijatelj,sta god zatreba u datom momentu,i zaista mi pored njega i svoje dece ništa ne treba(ne bih da zvučim asocijalno , ali imam svoju mirnu luku,i u njoj se zaista osecam ispunjeno i srecno zato me i ne dotiču ovakve stvari,jer cenim i cuvam ono sto imam i sto mi je najsvetije a to su njih troje.) 😊
U slucaju moje najbolje drugarice situacija se odvijala malo drugacije. Kad je ostala trudna ja sam se radovala, zvala je, dolazila, ali nju kao da vise nije zanimalo da se druzi samnom. Okrenula se ka zenama koje su vec majke i samo pricala o trudnoci, porodjaju, detetu... Iako smo isto godiste imala sam osecaj da me gleda kao klinku, kao da je ona sa tom trudnocom odjednom "odrasla". Pole petnaest godina prijateljstva nije vise imala samnom o cemu da prica niti je bilo sta u mom zivotu smatrala bitnim. Kad se porodila bilo je "ja imam dete, nemam vremena da zevam kao ti" i tako smo se potpuno udaljile. Sad, par godina kasnije, kad sam ja trudna, poslala mi je poruku "cula sam, cestitam", i to je sve. Nedostaje mi jako, ali ovo je njen izbor, vise i ne pokusavam to da promenim.
Isto sam prozivela... Bebac ima 8 meseci i nikada niko osim muza nije prosetao sa mnom! Vise i ne zovem. Jedva cekam da ona malo poraste pa da nas dve budemo najbolje drugarice ❤️ Cuvajte muzeve i decu, prijatelji se sami proberu.
Tekst jeste malo pateticno napisan, ali istina je da se mnoga prijateljstva prekinu kada se neke tako velike promene dese u zivotu. Licno imam vise takvih iskustava. Prvo je moja koleginica, sa kojom se se druzila i privatno postala mama. Meni je to bilo sasvi ok i prihvatljivo iako sam ja jos uvek bila slobodna. Ali onda su krenula telefoniranja od po 5 sati u kojima sam u detalje znala koliko je puta dete kakilo, kakve je to konzistencije bilo i slicno. Mislim sto je previse previse je, nisam imala nista protiv da pricamo i o bebi, ali takve detalje zaista nisam morala da znam. A i nikada nisam volela toliko dugo da telefoniram, bez obzira koje su teme bile u pitanju. S toga sam te pozive smanjila na najmanju mogucu meru, i trudila se da odem u posetu umesto toga. Ali to prijateljstvo,se jednostavno posle nekog vremena polako ugasilo. Ostao je neki sporadican kontakt koji se nije promenio ni kada sam ja dobila dete. A onda se desilo da moja najbolja drugarica, kada smo joj rekla da sam trudna ostane bez teksta. Reakcija je bila izuzetno neprijatna i videlo se da ta vest nije izazvala radost. Medjutim to se posle nekog vremena vratilo na normalu, i sada to prijateljstvo funkcionise dobro, ona je cak kuma mog deteta. A meni je medju prijateljicama normalno da ako imaju decu popricaju i o tome, ali mi je isto tako normalno i da to nije jedina tema.
za neke zene odavde da kazem, tekst uopste nije dramatican...to je samo iskrenost i nedostajanje drugarice....aman bas ovako sam i ja prosla...dok sam bila trudna jos smo donekle bile drugarice, al otkad sam se porodila ni traga ni glasa...ovaj tekst kao da sam ja pisala...skroz na skroz je tako i kod mene
Ja sam prosla tako da dok sam bila razvedena sa jednim poodraslim detetom,imala sam ih mnogo i to dobrih prijateljica sa kojima sam pila kafu redovno izlazile zezale se provodile sate zajedno kad nam je bilo dosadno a od njih tri bas bliske i jednu najbliskiju sa stazom prijateljstva preko 10 god.Valjda su mislile da cu uvek imati vremena i biti razvedena zauvek prosto tu uvek kad zatreba.Onda se desio moj sadasnji muz pa jedna beba i tup.Od tada ni traga ni glasa tim drugaricama.Zvala sam ih bezbroj puta telefonom da dodju da popijemo kafu ali neee.A najbolja nije dosla nijednom da vidi bebu.A kad su cule da ce biti jos jedna beba mogu misliti te reakcije.Jos mladji muz finansijski dobro stojeci sposoban. Ja sam imala vremena i tada za njih ali ne radi se o tome vec sad vidim da je tesko radovati se sreci drugarice.Klasicne ljubomore i tu se vidi ko ostaje a ko se okrene kao da se nikad poznavale niste.Samo,ja nemam za sta da se izvinjavam vec da im kazem HVALA pa ste izasle iz mog zivota tako nekvalitetne kao ljudi.Ja bi iz postovanja dosla svim mojim prijateljicama bar bebe videti ako nista drugo.Toliko o prijateljstvima.I da.Cast izuzecima.
Draga moja,
ne znam koliko godina imas, ali sam ja sa svojih 45 naucila jednu od najvaznijih zivotnih lekcija a to je da SE USPEH NE PRASTA!!! Dok izazivas empatiju kod drugih sve je OK, ali cim malo iskocis... Cuvaj svoju porodicu i decu i neobaziri se na osobe koje te ne zasluzuju. Boli, znam, ali covek mora da se izdigne. Nije pravi prijatelj samo onaj koga mozes da pozoves u pola noci, vec i onaj koji moze da se raduje tvom uspehu! I,da, ja sam bila u malo drugacijoj situaciji. Ja sam izgubila pola prijatelja kad sam treci put ostala trudna. Za njih vise nisam bila normalana i uklopljena u normalne standarde normi ponasanja!
Pozdrav
To sto vi dozivljavate decu kao licni uspeh, to je samo vasa stvar. Ja uspehe malo drugacije brojim, a da li ce moja deca biti uspeh, za to treba da prodje par decenija - bitno je kakvi ce ljudi postati.
Zanimljivo, kao da sam ja pisala :-) Od prve do poslednje rečenice! Sada, par godina posle porođaja, ovaj tekst mi deluje zabavno ali tad je bolelo. Da su me pitali ranije nikada ne bih rekla da će se naše prijateljstvo svesti na jednogodišnje viđnje od 1,5 sata.
Da li je moguce da, ako se nesto vama licno nije desilo, to onda nije istina?? Jel moguce da toliko glupih zena ima??? Ja ne verujem kad procitam mnoge komentare! Prvo, pola vas ste jos tako mlade da nemate pojma , javite se za 10-15 godina pa cemo da vidimo sta ce biti! Imam veoma mnogo iskustava na ovu temu posle razvoda, ponovne udaje, zavrsenog fakulteta itd itd, mogu vam drage dame reci samo ovo- cutite i gledajte samo sta ce biti, pa se javite za 10 g.
znači prepateticne ste više sa ovim ... ja imam drugarice majke (da ne bude da ne mogu da se povezem sa temom) i ja sama postajem majka za mesec dana ali bacam pegle na ove gluposti, odrastite više!
Cim se ti ovako potpisujes sve nam je jasno... ultramoderna zeno, oprosti na patetici.
I kod mene je tako
Sve to zavisi od osobe do osobe, ja sam izgubila drugarice koje su u isto vreme postale majke, i koje nisu, takodje su mi ostale dve sa decom i dve bez dece zasad, svi se mi menjamo i najbolja prijateljstva prezivljavaju ta menjanja, dok ona povrsna propadaju i gotovo...
Mislim da tekst nije patetican. Mislim da je zena povredjena i razocarana i jos vaznije spremna da oprosti.
Svaka vama gospodjo cast sto pisete i sto ste dusu otvorili. A vi sto mislite da je pateticna, a sto morate to da napisete. Pomislite to i citajte dalje druge tekstove. Ako se mi zene ne podrzavamo pa ko ce.
Baš je obrnuto većina žena kad rodi samo o tome priča, nema vise drugih tema ni prica ni pitanja, niti imaju vrmena za ništa vise. Volim svoju obitelj na prvom su mi mjestu ali nikad nisam bila takva da se nađem na kavi i pričam samo o djeci ne obazirajuci se da moja kolegica možda nema djecu i ne zanimaju ju teme o pelenama, kremama itd. I onda ispadne ovakav tekst, upitajte se malo zašto je tako!
A o čemu očekujete da priča 'novopečena' mama koja je po ceo dan sama sa bebom (dok tata ne dodje kasno sa posla) i jedina stvar koju ona radi je čuvanje bebe i ostali usputni poslovi po kući?! Naravno da će želeti da čuje sve šta se drugoj strani novo dešava, ali razumite i vi da se njima beba i njen razvoj dešavaju i da je to trenutno jedina stvar kojom se one bave...
Tekst je malo predramatičan. Ali isto tako kao što toj mami nedostaje njena drugarica tako sigurno i toj drugoj nedostaje sada njena drugarica koja je postala mama. Neke žene se i same isključe iz svega jer sada imaju dete.
Pa se ni na 10.tu poruku ni poziv ne jave. A i kada se konačno vidite taj razgovor se vodi oko bebećih priča koje je okej slušati pomalo ali ako je čitava kafa praćenja pričama o detetu koji pri tome te prekine svaki put kad konačno dođeš do reči, onda to viđenje teško može i da prija. Novo pečene mame treba da shvate da njihove drugarice koje nemaju decu nisu tooliko zainteresovane za sve te priče. Ali
to da se trebaju i dalje družiti, sigurno. Uostalom ni jedna ruka ne tapše sama.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »