Komentari za tekst "Savest i ta na na na na na"

Komentara
7
Ostavite komentar
Drage moje,napokon ugrabih vremena da napisem koji redak,čisto da vas ohrabrim na ovom teškom i mukotrpnom ispitu zvanom SAMOHRANA MAJKA.Ja ih imam troje,Tamaru od 11,Milicu od 6 i Vukana od 10 meseci.Tamara je već velika devojčica,prosto ne znam ni kako je tako brzo porasla.Odjednom sam se osvrnula i njene oci su već bile u ravni mojih...zapitala sam se da li je moguće da je sada kao ja.Ona mi je najveća podrška i snaga.Odrastale smo zajedno.Rodila sam je u dvadesetim.Odrastale smo i formirale se zajedno.,ilica je borac mali.Rastegnuta između moje pažnje bratu i sestrinog ranog puberteta,jedva da uspe da se izbori za trenutke nežnosti.Vukan je naša igračka,krenuo je u jasle jer ja moram da počnem da radim.Treba nam novca za egzistenciju.Polazak u jasle sam teže prihvatila ja.Plakala sam i ridala ispred ulaza u vrtić da sam mislila da ću umreti.
Znate li na cemu sam zahvalna.Ujutru kad krenem sa njih troje,pešice,zahvaljujem Bogu što ih vodim u školice a ne kod lekara,što kiša samo malo sipi,ne lije pljusak,što nije toliko hladno.Tešim sebe kako uvek može biti gore.Ali uveče kad se sklupčamo u naših 27 kvadrata,savijem se oko njih srećna jer znam da sam bogatija za tri života kojima sam ja posvetila ceo svoj.
Mene grize savest samo zbog nekih stvari na koje ne mogu da uticem, a to je sto muz i ja nemamo vise vremena za decu. Jednostavno, nema se vremena kad se radi po ceo dan, plus se posao donosi kuci, a sve to da bismo finansijski uspeli da pokrijemo sve obaveze. Pretesko je biti roditelj u danasnje vreme, samo sa te tacke gledista. Kada sam bila dete, roditelji su mi radili do 15h, i nikad nisam bila zakinuta za druzenje i izlazenje napolje. A sada - decu vidjam na sat, dva dnevno!!! I onda idu na spavanje. A kad dodje vikend, mrtvi smo umorni, i tada poslednji atom snage koristimo za njih. Osecamo se uzasno! Dok me recimo nikada nije grizla savest za strogocu ili vikanje, jer nikada nije bio razlog moja nervoza, vec njihov bezobrazluk, pa se tako uvode vaspitne mere koje su delotvorne u nasem slucaju...
Ne sumnjam da je "samostalnim vrsiocima roditeljskog prava" sve duplo teze nego nama koje nismo "samostalne" mame...ali drage mame, bilo samostalne ili ne, ja ne znam kako je tacno kod svih vas, mada duboko verujem da nas sve uhvati griza savesti na sve ove iste teme...izmedju pranja, peglanja, kuvanja, briskanja (a uvek ima jos i jos i jos i nikada nije sve kako treba i na svom mestu) mi nekada sve zaboravimo na to da oni tako mali samo traze nas da ih pomazimo i malo se sa njima poigramo...i da, izmedju svega toga grize i mene savest, a verujem da ce me tek pojesti od glave do malog prata na nozi kada se u sve to umetne jurnjava na posao i s posla, do jaslica i od njih...ali za to u danasnje vreme ocigledno nema leka...
Sve znam... I savrseno razumem. Mi smo jos u fazi kad nece nista. Hvala sto mi olaksavas dane samostalnog vrsitelja roditeljskog prava. I sto znam da nisam jedina. :)
Sve nas mame grize savest jer ponekad uradimo bas ono sto smo rekle "ja to necu nikad". Ja sam sebi dozvolila izliv besi pred detetom.. zaustavila sam se u jednom trenutku i postidela jakoo. Umorna od svih poslova, nisam samohrana ali kao da jesam jer muz previse radi, umorna od neposlusnosti i svoje nemoci pukla sam pred svojoj mezimicom. Ona me je izbezumljeno gledala dok sam ja urlala a verujem da me nije cula ni jednu rec od straha u sta se pretvorila njena mami. Od tad me savest ubi i cvrstvo sam obecala sebi da to necu nikad vise ponoviti. Nadam se da se ona to zaboraviti tesim se jos je mala.. Sve su savrsene mame i bas to sto ste nabrojali sve je kao na reklami, a kod mene je rasulo. Naravno ne uvek, ali cesto ne stizem ni pola posla kuci da zavrsim.. A onda kazemo kako su brzo porasli.. pa jesu kad nam rastu izmedju poslovnih i kucnih obaveza, u prolazu. Trudim se da joj posvetim svaki slobodan trenutak ali nekad ih ima jako malo i patim zbog toga.
svaka cast,svaka na mestu.
joj. tek treba da se susretnem sa svim tim grižama savesti. a vec sad me grize iznutra sto sam kod kuće, tj kod mojih sa detetom koje ne zna jos uvek nista, a sutra ce me pitati zasto tata ima svoju kucu a mi svoju... najvise mrzim strah od nepoznatog. a tebi jelena mnogo hvala na zivopisnom opisu svakodnevnice. u iscekivanju sledeceg ponedeljka :) :*
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar
Forum
Moja priča

Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»

Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Neka krenu pripreme za ovogodišnje čestitke za Uskrs - i neka budu umetnička dela »
Kada bi spermatozoid bio ćovek, plivao bi 193 kilometara na sat »
Nepokolebljiva hrabrost i snaga ljubavi Gordane Branković inspiracija su i podrška svim roditeljima »
Sve je bilo mnogo lakše iako je bol bio intenzivniji - moja podrška je pored mene »
Brza priprema obroka nekad je veoma važna, podjednako kao i ukus! »
Neka krenu pripreme za ovogodišnje čestitke za Uskrs - i neka budu umetnička dela »
Instrument od kog zavisi žensko zdravlje skoro isti kao i pre 170 godina »
Naši bebci
  • Mali dzentlmen
  • Mia
  • Moj mali ;)
    Marko
    Smej se smej...
    Gledamo tamo...
Beba je tu. Kako da se zbližim sa njom? Toliko toga nepoznatog...! Sasvim normalne dileme novopečenih očeva »
Da li ste pronašli SAVRŠEN poklon za 8. mart i kako da budete sigurni da jeste »
Mame postaju ranjive ako dođe do osude njihove onlajn objave »
Proleće i lepo vreme pogoduju i krpeljima, pa je ovaj period razlog više da se pazite u prirodi »