Komentari za tekst "Tata u postporođajnoj depresiji"

Komentara
10
Ostavite komentar
Ja iskreno mislim da muzevi padaju u depresiju zbog nas i naseg tezinjanja i nervoze u trudnoci..ja sam muza gadjala casom ,svadjala se svaki dan i sa njim i bila teska i sama sebi ali posle porodjaja sve je doslo na svoje mesto i vidim koliko je dobar roditelj i muz i da smo mi te zbog kojih nastaju problemi a ne zbog stvari oko dece jer cisto sumnjam da se u depresiju pada zbog bebe...
Ja sam slucajno potrazila temu,jer sam citajuci o postporodjajnoj depresiji naletela na simptome iste. Nemam je,ali su simptomi odgovarali necemu sto se mom muzu desavalo par puta. Jednom su ostali sami kuci da ja nesto zavrsim,celih pola sata. Mali je jeo na flasicu i jako vukao i gutao,moj muz se oduzeo mislio ds ce se ugusiti. Ceo se preznojio,prebledeo,probadalo gabu grudima, zaista se videlo da je lose. Muz mi je,garantujem da nije folirao. Oseca se beskorisno i kao visak i kao da ne moze nista da uradi za njega,iako radi mnooogo toga i zaista ucestvuje u odrastanju deteta. Ali on u svojoj glavici to ne primecuje. Polakk se opusta kako beba raste,josnuvel primetim po neki znak,ali mi je drago da se muski izborio sa tim i samim sobom. Po prirodi je emotivan ,tako da pretpostavljam da ga je malo sve to saseklo. A za mame koje ovako ruzno govore o tudjim muzevima mogu samo da kazem, sram vas bilo. Muskarci su razliciti kao i zene. Sazaljevam vase muzeve jer su ozenili feministe koji mosle da su formiranjem svog polnog organa pretplaceni na bilo sta u zivotu.
Kakva bre muska postporodjajna depresija?!Dize mi se kosa na glavi od ovakvih naslova!!!To se kod njih zove strah od odgovornosti, i uvek ga je bilo i bice,tako da ne znam cemu izmisljanje tople vode...Pa ovakvim tekstovima vredjamo muski rod!
mm je bio opsednut cistocom kada se beba rodila.dozivljavao je nervne slomove ako bi cucla pala na pod ili ako bih sterilisanu flasicu ostavila otvorenu.stalno me je optuzivao da ne brinem o bebinom zdravlju.jednom je beba plakala na putu od doma zdravlja do kuce (manje od 5min) i napao me je da je izgladnjujem i da ce imati traume zbog toga.trajalo je sigurno mesec dana dok se nije opustio.
Jelena, ne ljutite se, ali to je cist bezobrazluk a ne depresija. Ne mogu reci da nisam imala sličan problem u najavi ali sam presekla u korenu, objasnila i bila jasna. Zao mi je ali nakon porodjaja, pored bebe, mame su u prvom planu, svima su nam jasni brojni razlozi za to. I uspeli smo, sada imamo divan brak bez pokusaja da jedno drugo osudimo za bilo sta u vezi sa roditeljstvom.
kod nas je bila prisutna depresija. svadjanje skoro do razvoda 3 meseca sam plakala po 3 puta dnevno. moje roditelje i sestru vise ne moze da smisli. ja ne znam tacno sta mu se desilo. evo 6 meseci posle porodjaja pocinje da se vraca stari on. ali ja vise nemam poverenja u njega. nadam se da ce to sve proci.
Isti problem imamo. Samo sto kod njega jos uvek sve traje, rastavljanje je vrlo cesta rec u nasoj komunikaciji, mali ima 9 meseci, a on je jos uvek odvratan. Samo cuti i oko deteta se angazuje, tu ne mogu da gresim dusu. Sam tako hoce. Jedan dan je normalan pa 5 nije. Sta uraditi i kako izdrzati taj pritisak. Od mene trenutno samo glasa ima...
meni je suprug pomagao samo oko kupanja.Ni jednom nije ustao,nikakvu mi pomoc nije pruzio,cak nije ni primetio da sam u depresiji.Toliko je bio opsednut zaradjivanjem da je posle posla radio privatno gradjevinu.Ustvari on je bio preplasen teretom finansijske odgovornosti.O nasem sinu je poceo da se brine(u fizickom smislu) sa 13ipo meseci,tj.kad sam ja pocela da radim.I,zanimljivo,radi to skoro isto tako dobro kao ja.A sada.posle 2 godine,zivot je pesma i drugo dete je u planu...
Ovako je i kod nas bilo!On se borio kao lav da nas finansijski obezbedi,radio dva posla,ja cuvala decu,vidjao nas je u prolazu...Kada sam se vratila na posao posle drugog porodiljskog cuva ih obojicu besprekorno!
sto se mene tice prica je drugacija.Ja jos uvek imam post porodjajni sindrom,i strah da ne povredim sina ako se malo zivlje igram sa njim.Kod mog supruga je drugaciji stav.On je toliko slobodan pri ophodjenju sa Matom da me to fascinira!Pomaze mi pri njegovom presvlacenju,tacnije on ga presvlaci a ja hranim.iI oboje smo zadovoljni jer smo podjednako "zaposleni "oko sina.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar
Forum
Moja priča

Patronažna sestra koju smo angažovali oko masaže i izmlazanja je optimistična:„Začas ćemo mi to, ne brinite se, uskoro Vaša beba dobija mleko made in...»

Briga o svom zdravlju tokom trudnoće briga je i o bebi koja raste u stomaku »
Jedan od izazova sa kojim se sreću porodilje u danima posle porođaja jeste i odlazak u toalet »
Moj je tata tata-mata jedva prođe on kroz vrata... »
Briga o svom zdravlju tokom trudnoće briga je i o bebi koja raste u stomaku »
Sve je bilo mnogo lakše iako je bol bio intenzivniji - moja podrška je pored mene »
Brza priprema obroka nekad je veoma važna, podjednako kao i ukus! »
Moj je tata tata-mata jedva prođe on kroz vrata... »
Dizajner koji opisuje svakodnevne avanture koje prolazi sa svojom suprugom Majom »
Naši bebci
  • Mali dzentlmen
  • Mia
  • Moj mali ;)
    Marko
    Smej se smej...
    Gledamo tamo...
Važnost oca u životu njegove kćerke ne može se preuveličati »
Beba je tu. Kako da se zbližim sa njom? Toliko toga nepoznatog...! Sasvim normalne dileme novopečenih očeva »
Da li ste možda to primetili? Da li je slučajnost ili ne? »