Na početku su to uvek laži o tome kako su popili šolju mleka koju su zapravo prolili, a roditelji se često pitaju kako da odgoje decu koja će reći istinu čak i ako to znači da će zbog toga biti u nevolji.
Nova studija objavljena u časopisu “Journal of Experimental Child Psyhology” istraživala je povezanost tendencije deteta da prizna grešku i loše ponašanje i očekivanu reakciju njihovih roditelja.
.jpg)
Stručnjaci objašnjavaju kako do četvrte godine deca nisu sposobna razlikovati laž od istine. Deca u dobi od četvrte do devete godine govorila su kako je glavni karakter uradio nešto pogrešno, a onda su ili priznali ili sakrili svoju grešku.
Ono što su naučnici otkrili je da su četvorogodišnjaci i petogodišnjaci povezivali dobre osećaje s laganjem jer su na taj način uspeli uraditi nešto što im inače nije dozvoljeno i pritom prošli bez kazne. Oni su pretpostavili da će, ako priznaju grešku, njihovi roditelji reagovati negativno.
Zanimljivo je da je sa sedmogodišnjacima i devetogodišnjacima upravo suprotno – oni su se osećali loše zbog laganja i očekivali su pozitivnu reakciju roditelja ako priznaju šta su zaista uradili.
Istraživači smatraju da je ključ podsticanja iskrenosti kod dece njihovo uverenje da je to dobro za njih i da će to uzrokovati pozitivnu reakciju njihovih roditelja. To naravno ne znači da razbijanje prozora i slične stvari trebate nagraditi ovacijama, ali ključno je da deci, umesto kažnjavanja, kažete da ste ponosni što su vam rekli istinu. Tek nakon toga možete razgovarati o posledicama.
Stručnjaci smatraju da na taj način detetu olakšavate prihvatanje “kazne” i dajete mu podsticaj da razvije svoj osećaj za etiku. Stoga, nikad ne budite strogi prema detetu zato što vam je reklo istinu, a potrudite se da i vi budete u potpunosti iskreni prema deci.
Komentari (0)