Kada ljudski fetus postaje svestan jedno je od najtežih pitanja savremene neuronauke. Iako naučnici još ne znaju tačno kako nastaje svest niti koji delovi mozga je stvaraju, autori nove studije smatraju da su sve bliže odgovoru.
Na osnovu pregleda dostupnih neuroloških istraživanja i podataka o razvoju fetusa, istraživači su predložili model koji objašnjava kako i kada bi mogla da se pojavi svest kod nerođenog deteta.
Prema njihovoj hipotezi, svest možda ne zavisi od složenih misaonih procesa, već od mnogo primitivnije sposobnosti da organizam oseća i doživljava sopstveno postojanje.
Autori smatraju da se strukture neophodne za to ne nalaze u kori velikog mozga, već u moždanom stablu, evolutivno mnogo starijem delu mozga koji kontroliše osnovne životne funkcije, prenosi IFLScience.
Zbog toga su predložili takozvani subkortikalni model nastanka svesti, prema kojem bi osećaj svesnosti mogao da se razvije i pre nego što se moždana kora u potpunosti formira.
Ključnu ulogu ima moždano stablo
Istraživači izdvajaju dva dela moždanog stabla koja bi mogla da budu ključna za nastanak svesti.
Druga važna struktura je periakveduktalna siva masa (PAG), koja omogućava da organizam spoljašnje nadražaje doživljava kao prijatne ili neprijatne.
“Kombinacija ARAS-a i PAG-a predstavlja minimalnu neuronsku arhitekturu potrebnu za svesno iskustvo”, objasnio je autor studije Saul Sal Sarija sa Univerziteta u Ovijedu.
Kako navodi, ARAS omogućava da organizam bude budan, dok PAG čini da to stanje bude subjektivno doživljeno.
Treće tromesečje kao najverovatniji period
Iako nije moguće precizno odrediti trenutak kada se svest pojavljuje, istraživači smatraju da se to najverovatnije dešava tokom trećeg tromesečja trudnoće.
Prema njihovom mišljenju, svest se ne pojavljuje iznenada, već se razvija postepeno kako sazrevaju sistemi moždanog stabla koji su aktivni još pre rođenja.
Etička pitanja
Ako fetus zaista može da ima makar osnovni oblik svesnog iskustva, to otvara važna etička pitanja.
Na primer, ublažavanje bola tokom invazivnih medicinskih procedura na fetusu moglo bi da dobije još veći značaj.
Ipak, autori naglašavaju da je ovo i dalje hipoteza zasnovana na postojećim naučnim dokazima, a ne na direktnom merenju subjektivnog iskustva.
“Važno je naglasiti da je reč o hipotezi zasnovanoj na strukturnim i bihevioralnim pokazateljima, a ne o direktnom dokazu postojanja svesti”, rekao je Sal Sarija.
Prvi je uzlazni retikularni aktivacioni sistem (ARAS), koji omogućava budnost i održava stanje svesti. Eksperimenti na mačkama pokazali su da oštećenje ovog sistema dovodi do kome, dok oštećenja moždane kore nemaju isti efekat.
Izvor: N1
























































































































































Komentari (0)